Selektori programa odabrali su filmove koje ne bi trebalo propustiti. 

  Film »Dolinu uzdaha« potpisuje rumunjski trojac – Mihai Andrei Leaha, Andrei Crisan i Iulia Hossu – a svjedoči o tome kako je između 1943. i 1945. godine 25 tisuća Rumunja deportirano u Pridnjestrovlje, a tek ih je polovica preživjela uslijed gladi i hladnoće. Kroz sjećanja preživjelih film želi rekonstruirati njihova tragična iskustva. 

  »Granica mora«, talijanski film autorice Rosselle Schillaci, donosi priču o ribarima, njihovim putovanjima na nepredvidivo more. Trojica članova posade su Talijani, trojica Tunižani, pa kroz njihove razgovore pratimo i odnose manjine i autohtonog stanovništva. 

  Ivana Todorović beogradska je filmašica koja želi svojim radom potaknuti socijalne promjene. Njen film »Ja kada sam bila klinac bila sam klinka!« priča je o Goci, hrabroj transseksualki s margina srpskog društva. 

  Film »Hrana za ptice« koji potpisuje ruska autorica Aleksandra Streljanaja, govori o tome kako se mnogo toga može čuti u jesen, u pustinjskom selu.

 Šesti Etnofilm festival je pred nama. Kako ste koncipirali ovogodišnji program i koje filmove nikako ne bi trebalo propustiti?

  – Festival je kao i ranijih godina podijeljen na radni dio u vidu radionice vizualne antropologije i masterclass predavanja, i onaj revijalni koji podrazumijeva odabir 25 filmova u natjecateljskom i specijalnom programu, izložbu, predstavljanje knjige i druženje s autorima. Filmovi su zaista kvalitetni, ali mogla bih izdvojiti film »Naseljenici – naši novi susjedi s puškama« Barbare Babačić, obzirom da se radi o riječkoj produkciji. 

 Što biste rekli o preokupacijama etnografskog filma danas prema prijavljenim filmovima, ima li kakvih promjena fokusa u odnosu na prijašnje godine?

  – Ove godine ima dosta filmova s jakom aktivističkom porukom. To etnografskom filmu daje novu primjenu i snagu. 

 Što osim filmova očekuje posjetitelje festivala?

  – Imamo specijalni program posvećen talijanskom etnografskom filmu, predstavljanje dviju knjiga, kolegice Etami Borjan »Drugi na filmu« i profesora Arnda Schneidera iz Osla, čija knjiga tematizira odnos umjetnosti i antropologije. Očekuje nas masterclass, izložba u suradnji sa slovenskim Etnografskom muzejem i koncert etno ansambla »Čipkice«. 

 Značajan aspekt festivala u prijašnjim izdanjima njegov je volontersko-suradnički koncept. Je li i ove godine naglasak na angažiranju mladih etnologa i antropologa kao pogonskog goriva festivala? Odakle sve stižu?

  – Naravno cilj je angažirati mlade ne samo kao volontere, već i kao autore nagrade (kipari Akademije primijenjenih umjetnosti Rijeka) i suorganizatore masterclassa (studentica sa Sveučilišta u Rijeci i Zadru). Inače uz domaće volonterske snage rad festivala potpomažu i mladi iz Albanije, Mađarske i Srbije. 

 Kako se Etnofilm festival snalazi u kontekstu katastrofalne situacije u kulturi s aspekta proračunskih izdvajanja, o čemu je nedavno govorila ministrica Andrea Zlatar?

  – Na žalost teško. Troškovi su sve veći, a budžet manji. Sponzori, pa i oni minimalni, odustaju. Srećom na razne nas načine podržavaju lokalni ugostitelji, hotelijeri i prijatelji festivala pa ćemo i ove godine organizirati vrlo kvalitetan festival.