Festival

Zagrebdox: Zbog ovakvih filmova volimo dokumentarce

Maja Hrgović

Foto: Zarko Basic/PIXSELL

Foto: Zarko Basic/PIXSELL

»Pričest« je najnagrađivaniji poljski film posljednjih godina, a govori o tinejdžerici koja se brine o autističnom bratu i nesposobnom ocu



ZAGREB Trebalo je ponešto hrabrosti i vjere u publiku da se za film otvorenja festivala ZagrebDox odabere dokumentarac poput »Pričesti« poljske redateljice Anne Zamecke – film koji ne golica dopadljivošću, koji se ne ulaguje. No publika koju ZagrebDox okuplja i odgaja već trinaest godina, dobro je procijenjeno, itekako može podnijeti i zahtjevnije filmove, čija se dubina suptilno otkriva u slojevima svakodnevice protagonista.


Prikazan preksinoć u kinu Kaptol, »Pričest« je najnagrađivaniji poljski film posljednjih godina, a govori o tinejdžerici koja se, u odsustvu majke koja gradi novi život s novim muškarcem, brine o autističnom bratu i nesposobnom ocu. Otac pije pivo i gleda televiziju, a brat će uskoro primiti sakrament pričesti, sa značajnom odgodom u odnosu na svoje vršnjake. Velik je to događaj i mala junakinja ozbiljno ga shvaća – čak i preozbiljno: možda će joj poći za rukom da na pričesti ponovo spoji oca i majku, sad već nečiju tuđu suprugu i majku nekog drugog djeteta. Humor svako malo iskrsne kao tik, ali smijeh je prije nalik gušenju nego hihotanju.


Zbog ovakvih filmova volimo dokumentarce: na površini je goli život, običan i sirov u svojoj rutini. Treba preživjeti, a to se svodi na stavljanje jedne noge pred drugu. No ispod površine svakodnevice tromo se valjaju velike teme, o kojima se samo sluti. Jedna takva velika tema je pitanje ženske brige u obitelji, brige koja u patrijarhatu neizostavno dopadne djevojke, žene, djevojčice. Druga je velika tema ukradeno djetinjstvo. Treća je bolna čežnja za majkom. Ima ih još puno, no nijednoj redateljica Zamecka ne pristupa izravno; tako je gledatelj u priču uključen (skoro) vlastitom kožom.




Uoči projekcije, publici se obratio direktor ZagrebdDoxa Nenad Puhovski. Spomenuo je pojavu »screening rooma«, koji omogućuje gledanje najnovijih filmova kod kuće, istog časa kad se pojave u kinima.


– Mi na ZagrebDoxu vjerujemo u nešto sasvim drugo – ovdje je riječ o filmovima, ali i ljudima. Nama je bitno da se posjetitelji nakon projekcija susreću, razgovaraju, diskutiraju o filmovima. Osim susreta publike s filmovima i međusobno, ZagrebDox je postao mjesto susreta domaćih filmaša i svjetskih autora – izjavio je Puhovski. Festivalu je dao podršku i gradonačelnik Milan Bandić, koji ga je i službeno otvorio.


Trinaesto izdanje ZagrebDoxa trajat će do nedjelje, a bit će prikazano ukupno 120 dokumentaraca.