Uskoro u Zadru i Puli

Maksim Mrvica: Volim svirati u Hrvatskoj, to je moja publika

Vinko Peršić

Kad se zanesem, teško mi je stati jer sam zapravo najsretniji kad jako puno vježbam. Mislim da je to jedna mazohistička crta koju svi mi klasični glazbenici imamo. Kod nas nema švercanja. Samo mukotrpnim radom se dolazi do velikih rezultata



Klasični i crossover pijanistički virtuoz Maksim Mrvica održat će uskoro dva spektakularna koncerta na jadranskoj obali s impresivnom produkcijom uz sedmeročlani bend. Veliko zanimanje koje vlada za ova dva ljetna koncertna spektakla ne čudi jer će predstojeći koncerti Maksima Mrvice biti istinska glazbena poslastica za sve ljubitelje crossover glazbenog žanra s kojim se Mrvica proslavio. Mnoge fanove dodatno će obradovati i repertoar s aktualnog albuma filmske glazbe »The Movies« koje će Maksim izvoditi premijerno pred hrvatskom publikom. Iako je album »The Movies« još vrlo svjež, Maksim Mrvica već priprema novi studijski album koji će se sastojati od dva dijela. Uz crossover dio, na albumu će se naći i čista klasika.


   Ostvarenje sna


Koliko ste se namučili da biste došli ovdje gdje ste danas u svjetskom show businessu? U kojem trenutku ste shvatili da ste zaista uspjeli?


  – Trebalo je zaista jako puno truda i tvrdoglavosti da bih uspio u svijetu glazbe. Uspjeh je krenuo tek kad sam imao 26 godina. Do onda sam jako puno radio, ali nikako nisam uspijevao financijski materijalizirati svoj talent. No, čim sam potpisao ugovor s Melom Bushom i kasnije s izdavačkom kućom EMI, stvari su krenule vrtoglavom brzinom. Tada sam shvatio da mi se ostvaruje san.




  Kakav je status crossover glazbe danas u svijetu, a kakav klasične?


  – Mislim da crossover glazba iz dana u dan postaje sve popularnija. To vidim kad listam glazbene časopise u Engleskoj i svijetu. Izdavačke kuće izbacuju sve veći broj novih crossover izvođača, što je pokazatelj rastuće popularnosti ove vrste glazbe. Što se tiče klasične glazbe, ona vjerojatno nikad neće imati masovnu popularnost, ali to možda i ne treba. Ona je jedina vrsta glazbe koja je opstala u svijetu 400 godina nakon svog nastanka, što dovoljno govori o kvaliteti i posebnosti takve glazbe.


  Što mislite o narodnjacima?


  – Ništa. To nije vrsta glazbe koja se meni sviđa!


   Osvajanje Rusije


Postoji li velika i značajna razlika između publike u Hrvatskoj i Aziji?


  – Publika se razlikuje od države do države. Ovisi o tipu koncerta koji sviram i o prostoru u kojem nastupam jer reakcija je puno burnija kad sviram stadionske koncerte sa svojim bendom i velikom produkcijom na stageu, nego kad sviram intimne klasične koncerte u koncertnim dvoranama i kazalištima. Na svoj način uživam i u jednom i u drugom tipu koncerata.


  Nakon uspješnog osvajanja azijskog tržišta, krenuli ste i na osvajanje ruskog tržišta. Recite nam nešto više o tome.


  – Prošle godine imali smo vrlo uspješnu suradnju s jednom ruskom kompanijom koja je koristila skladbu Tončija Huljića »Hrvatska rapsodija« u mojoj izvedbi u reklami za jedan njihov proizvod na ruskoj nacionalnoj televiziji. Ta reklama je jako popularizirala moju glazbu u Rusiji. To smo primijetili zbog velikog porasta fanova iz Rusije preko Facebooka, a i po prodaji moje glazbe preko iTunesa. Nekoliko puta sam nastupao u Rusiji, ali to su bili samo privatni koncerti za ruske kompanije. Moj menadžment upravo radi na tome da moj posljednji album »The Movies« izda na golemom ruskom tržištu.


  Gdje ste osjetili da publika najviše cijeni vaš rad?


  – Teško je to reći, ali želim naglasiti da mi je uvijek posebno drago svirati pred hrvatskom publikom jer je to moja publika, publika koja me poznaje najbolje i najduže.


   Bijeg od rata


Koliko vam je glazba pomogla da ostanete normalni u ratnim vremenima?


     – Glazba je u to vrijeme bila moja oaza, moj bijeg od stvarnosti. To je bio moj svijet u koji sam se zatvarao nekoliko sati dnevno… 


  Volite eksperimentirati s izgledom i odijevanjem. Kako birate odjeću, modne kombinacije? Koliko vam je imidž pomogao u karijeri?


  – Moda me oduvijek zanimala i zabavljala. Volio sam i volim eksperimentirati s odjećom i bojom kose, tako da je bilo svakakve odjeće, a i boja kose. Bilo je plave, zelene pa i crvene boje kose. Ne pratim slijepo trendove, već imam svoj stil i po njemu kupujem odjeću. Mislim da mi je imidž dosta pomogao. Crossover glazbu prati mahom mlađa publika koja se lakše zainteresira za glazbenika koji izgleda slično kao i oni.


  Je li vas, kao Dalmatinca, i koliko legendarna fjaka usporavala u vježbanju i karijeri?


  – Kad sam bio mlađi, to je bio priličan problem. Bio sam veliki kampanjac i zadavao sam time probleme mojim pedagozima. S godinama sam se pretvorio u nešto posve suprotno, tako da se sada pokušavam kontrolirati da ne vježbam previše.


   Mazohist


Prije turneja imate spartanski režim. Koliko sati dnevno vježbate? Kako se nakon toga relaksirate? Kako odmarate prste?


  – Ovisno o koncertima, vježbanje varira između tri i sedam sati dnevno. Kažu da je optimalno pet sati vježbanja jer nakon toga uništavaš prste, ruke, ali i glavu. Kad se zanesem, teško mi je stati jer sam zapravo najsretniji kad jako puno vježbam. Mislim da je to jedna mazohistička crta koju svi mi klasični glazbenici imamo. Kod nas nema švercanja. Samo mukotrpnim radom se dolazi do velikih rezultata. Između dvaju vježbanja nastojim se što više odmarati da bih nakon toga opet mogao ponovo vježbati. Za odmor ruku često koristim bazene u hotelima jer mi voda opušta mišiće ruku.


  Što radite na dan koncerta?


  – Spavam do kasno, idem na generalne probe, nakon toga ručam u apartmanu i onda odmor do koncerta. Ne dajem intervjue i ne vježbam na dan koncerta. Nikakav suvišan stres ili napor tog dana nisu poželjni…


  Imate li nekih posebnih zahtjeva na turnejama?    – Imam svoje privatne rajdere koje promotori dobiju, ali s obzirom da s većinom promotora surađujemo godinama, oni već znaju što volim, a što ne.    

Rad, rad i samo rad!


Koji su vam najdraži klasični autori i zašto?


  – Obično za izvođenje biram ruske skladatelje – Sergej Rahmanjinov, Sergej Prokofjev, Igor Stravinski. U zadnje vrijeme puno slušam Bacha. Valjda to dođe s godinama. Isto tako sam počeo slušati Claudea Debussyja kojeg kao mlad nikad nisam slušao. Ukusi se izgleda mijenjaju…


  Jeste li ikad pomišljali na suradnju ili zajednički nastup sa 2Cellos? Što mislite o njima? A o Vanessi Mae i Ani Rucner?


  – Mislim da su dečki izvrsni i jako mi je drago što imaju toliko uspjeha. Isto tako mislim o Ani i Vanessi. O zajedničkim nastupima, ne samo s njima nego i s drugim glazbenicima, nikad ne razmišljam jer sam orijentiran na solo nastupe i nastupe s bendom.


  U čemu je tajna vašeg uspjeha?


  – Rad, rad i samo rad!


  Pretpostavljam da vas mladi pijanisti i njihovi roditelji često pitaju za savjet. Šta im savjetujete?


  – Svjetujem da dijete ne treba siliti na vježbanje jer je to najčešći razlog zbog kojeg djeca odustaju od glazbe. Treba birati skladbe koje djeca vole i žele svirati pa će im vježbanje biti interesantnije.


  Što publika na koncertima u pulskoj Areni i na zadarskom Forumu može očekivati od Maksima Mrvice?


  – Predstojeće koncerte u Puli 5. kolovoza i u Zadru 7. kolovoza sviram u pratnji benda. Repertoar sam odabrao pažljivo i publici ću predstaviti probrane kompozicije s mojih dosadašnjih crossover albuma. Odabrao sam meni drage kompozicije i one koje su bile najveći hitovi. Uz to odabrao sam i kompozicije filmske glazbe s posljednjeg albuma »The Movies« koje publika u Hrvatskoj još nije imala prilike čuti. Album je vrlo zanimljiva selekcija glazbe iz modernih i nešto starijih filmova koje će većina ljudi prepoznati u mom crossover stilu. Na koncertima u Puli i Zadru bit će i jedan segment klasične glazbe od 15 do 20 minuta na kraju prvog dijela i onda presjek svih mojih albuma. Ovo mi je već jedanaesti album i ima tu dosta materijala za izvođenje.    

Bez privatnih pitanja


Koja vas novinarska pitanja živciraju? Na koja pitanja ne biste nikad odgovorili?


  – Pitanja koja se tiču mog privatnog života.


  Što vas održava normalnim u suludom svijetu svjetskog show businessa?


  – Obitelj i bliski prijatelji.


  Imate li neku poruku za čitatelje Novog lista?


  – Jako mi je drago što imam priliku ponovo nastupati pred hrvatskom publikom i predstaviti kompozicije koje sam puno puta svirao u svijetu i koje eto sad mogu izvesti i na ova dva koncerta u Hrvatskoj