Politički grafiti

Izložba u Malom salonu: Grafitima protiv laži i cenzure u Istri

Nela Valerjev Ogurlić

Prvi grafit s porukom »Nino, Putine« pojavio se na zgradi »Glasa Istre« sredinom listopada 2006. godine, kao reakcija na političku kontrolu medija, a nakon toga niz se nastavio porukama »Pula traži nove osloboditelje«, »Tranzicija nema kraja« sa slikom Sanadera, »Ne prodajte zemlju« s likom Mate Balote, »Slavena Tolja za župana«.



RIJEKA » U Malom salonu sinoć je otvorena izložba »Politički grafiti u Puli« koja zajedno s pratećom publikacijom kronološki dokumentira razdoblje od 2006. do 2012. godine kad su se na pulskim ulicama intenzivno pojavljivali grafiti anonimnih autora, uvijek s društveno ili politički angažiranom porukom.


   Prvi grafit s porukom »Nino, Putine« pojavio se na zgradi »Glasa Istre« sredinom listopada 2006. godine, kao reakcija na političku kontrolu medija, a nakon toga niz se nastavio porukama »Pula traži nove osloboditelje«, »Tranzicija nema kraja« sa slikom Sanadera, »Ne prodajte zemlju« s likom Mate Balote, »Slavena Tolja za župana«…


   Knjižica koju je u kolovozu objavila Art radionica Lazareti iz Dubrovnika uz grafite donosi javno objavljene osvrte i novinske članake koji objašnjavaju okolnosti njihova nastanka, kao i jedini objavljeni intervju s anonimnim grafiterima. Sastavni dio arhiva je i dokumentacija intervencija brisanja političkih poruka s zidova.




   Prema riječima Slavena Tolja, ravnatelja MMSU-a i predsjednika udruge Art radionica Lazareti, osim što su vizualno atraktivni, ovi su grafiti raskrinkavali ideju Istre kao demokratskog prostora, što pokazuje i anonimnost grafitera, jer je očito da ljudi drukčijeg mišljenja imaju problema s politikom i da im je ugrožena egzistencija ako javno istupe sa svojim stavovima.


   Anonimni grafiteri svoje su djelovanje objasnili kao reakciju na medijsku cenzuru, jer da sloboda medija postoji njihov aktivizam i grafiti ne bi bili ni potrebni.


   – Sadržajem grafita želimo prokazati svu laž i cenzuru koja nas okružuje. Za razliku od klasičnih medija koji su sustavno porobljeni, grafiti se ne mogu cenzurirati, bar ne na jedan dan. To vrijeme dovoljno je da na najfrekventnijim mjestima u gradu grafit kroz svoju kondenziranu poruku preuzme ulogu masmedija. Istina koja vrišti iz te poruke na zidu beskrajno nas veseli, kao što odgovorne ti grafiti beskrajno iritiraju. Potlačena većina ih čita s užitkom, dok ih povlaštena manjina briše.


   Izložba je ostvarena u sklopu ARL-ova programa »Grad je mrtav. Živio Grad!«, a u Malom salonu se može razgledati do 9. rujna.