Foto Glas Istre arhiva
Sanjin je svijet bio svijet hipersenzibilnosti i hiperrealnosti, angažiraniji i bogatiji od za nju bolno banalne svakodnevice. Ruzinavo željezo bilo je ljepše od ruža, ljubav se izražavala krikom a ne poljupcem, oštrica noža bila je nježnija od guščjeg pera, a krv nije bila crvena nego crna
Njena umjetnost bila je njen život i njen svijet, u kome je ruzinavo željezo bilo ljepše od ruže, gdje se ljubav izražavala krikom a ne poljupcem, oštrica noža bila nježnija od guščjeg pera, a krv nije bila crvena nego crna.
Sanjin je svijet bio svijet hipersenzibilnosti i hiperrealnosti, mnogo angažiraniji i bogatiji od za nju bolno banalne svakodnevice. Zato se 1999. godine i pridružila mesijanskoj L.A.E. misiji da kroz djelotvornu mrežu slika, prizora i spektakala, uhvatimo i povedemo ljude u Podzemni grad XXI.
»Razdoblje informacija u kojem živimo sve više postaje razdobljem dezinformacija, pogrešnih i lažnih informacija, gdje superiorni sustavi pojedinaca vladaju zatupljenom i nekritičnom masom. Svijet sve više postaje mjesto poslušnih suicidalnih zombija, dirigiranih centrima moći… U takvom otuđenom životnom okruženju zastrašujuće inverzije kojom mašine sve više poprimaju ljudska obilježja, a ljudi postaju poput strojeva, u toj deprimirajućoj viziji novog svijeta, ideja bijega u podzemlje i ponovno stvaranje novog humanijeg poretka jedino je izgledno rješenje…« (S. Švrljuga, 2012.)
Zbog njene beskompromisnosti, nekonformizma i britkog jezika mogli ste je samo voljeti ili ne voljeti, a oni malobrojni koji su imali sreće bolje je upoznati, znaju kako ne da je bila za pet, nego za deset! Njenim odlaskom Labin ostaje bez dijela drskosti, inteligencije i avangardnosti koju je ona utjelovljavala.
Kao svaki pravi umjetnik i ona je doslovce živjela umjetnost, a kad to zbog bolesti (čudnovate poput nje same) više nije mogla, odlučila je kako je bolje da se više ne budi.
Zato draga Sanja, SRETNO sanjaj!
