Moćan u riječi i slici

“Smrt Danila Kiša”: nova proza Dimitrija Popovića

Maja Hrgović

Dimitrije Popović ne zaobilazi velike teme: piše o raspopu, o osveti, o strasti i okovima, o duševnoj praznini koju u čovjeku ostavlja realizirana odmazda



ZAGREB Dimitrije Popović je dokazao da nije tek slikar koji i piše, nego da je punokrvan pisac, baš kao što je i punokrvan slikar, rekao je Predrag Matvejević na predstavljanju Popovićeve nove knjige priča »Smrt Danila Kiša«. 


    Sve priče u netom objavljenom izdanju VBZ-a inspirirane su životima nekih Crnogoraca, Popovićevih zemljaka, a ona središnja, iz koje je uzet naslov, govori o piscu kojemu je autor naslikao literarni portret – građena kao triptih, priča je satkana od Popovićevih snovitih viđenja Kiša, o kojemu je svjedočio »iz svoga sna i svoje svjetlosti« – kako je nadahnuto rekao Goran Matović. 


    Predrag Matvejević osobito cijeni to što Popović, baš kao i Kiš, pribjegava oneobičavanju, diskretnom nijansiranju, što je obazriv i oprezan u izbjegavanju općih mjesta. U ovome je našao priliku da citira nekoliko Kiševih poruka mladom piscu, među ostalima i onu »Ne budi prorok, tvoje oruđe je sumnja«.    

Dimitrije Popović ne zaobilazi velike teme: piše o raspopu, o osveti, o strasti i okovima, o duševnoj praznini koju u čovjeku ostavlja realizirana odmazda. 




    Europski dom u Jurišićevoj bio je ovom prigodom dupkom ispunjen, a predstavljači, osim što su se natjecali u superlativima, dali su na volju sjećanjima i ispričali nekoliko zanimljivih anegdota iz vlastitih druženja s Kišom. Matvejević se, na primjer, prisjetio kako je Kiš, iako bučan i prpošan u društvu, bio tih i miran u susretima s Krležom (»kao đak u ispovjedaonici«) jer je ovaj u njemu budio strahopoštovanje. 


    U svome je obraćanju publici autor potvrdio da ga u kreativnom radu pogoni i slika i riječ, odnosno da kod njega riječ provocira sliku, ali i obratno.