Izložba posvećena industrijskoj baštini

RIP: Jeziva ljepota posrnule industrije

Nela Valerjev Ogurlić

Cijeli projekt pokušaj je da se ukaže na vrijednost industrijske baštine, njezin veliki potencijal i mogućnost revitalizacije. Iako izgleda krajnje derutno, zapušteno i zaboravljeno, situacija ipak nije fatalna

RIJEKA Riječka industrijska priča ili skraćeno RIP, što možemo čitati i kao epitaf »Rest in peace« (počivao u miru) – naziv je izložbe posvećene industrijskoj baštini Rijeke koja će sutra u 19 sati biti otvorena u Muzeju grada Rijeke.  

Projektom RIP na jednom će mjestu biti prezentirana problematika napuštenih, ali i nekih još uvijek, barem djelomično, aktivnih industrijskih objekata u Rijeci, a cijela priča bit će prikazana kroz okular fotografa Stanislava Beličke čije su specifične fotografije potaknule Muzej grada da se poduhvati ovog projekta. 


  Belička je po struci precizni mehaničar koji živi i radi u Njemačkoj, u tvornici strojeva. U mladosti, nakratko je radio u riječkom »Torpedu«, a već četrdeset godina bavi se i fotografijom. Kada je nakon dugog izbivanja iz Rijeke prije nekoliko godina ponovno ušao u hale »Torpeda«, zaprepastila ga je pustoš koju je zatekao pa je napravio seriju fotografija koje su predstavljene u sklopu popratnog programa izložbe »Riječki torpedo – prvi u svijetu« koja je u Muzeju grada bila postavljena krajem 2010. godine. 


 Knjiga sinteze


Već tada su u Muzeju autora odlučili angažirati da snimi svu riječku industriju, a kako sve ne bi ostalo na artističkom projektu, pokrenuli su i sustavno povijesno istraživanje riječke industrije, rezultat kojeg je opsežna monografija. Prema riječima ravnatelja MGR-a Ervina Dubrovića, tom poslu je s neočekivanom strašću prionula mlada povjesničarka umjetnosti Ema Aničić, u Muzeju zaposlena na Mrsićevih 1.600 kuna, koja je autorica cijelog projekta.  

 Iz terenskog istraživanja svih industrijskih lokaliteta, od Kantride do Martinšćice, kao i arhivske građe te rasvjetljavanja niza dvojbenih podataka – nastala je knjiga koja manirom povijesničara umjetnosti prvi put sintetički govori o svim industrijskim zgradama i punktovima industrijske proizvodnje na tlu cjelokupnog prostora grada u razdoblju od 1750. do 1945. godine. Monografija je popraćena fotografijama Stanislava Beličke, kao i arhivskim povijesnim snimcima, a dizajnirala ju je Vesna Rožman.


  Multimedijalna izložba




Prema riječima Eme Aničić, cijeli projekt je pokušaj da se ukaže na vrijednost industrijske baštine, njezin veliki potencijal i mogućnost revitalizacije. Iako izgleda krajnje derutno, zapušteno i zaboravljeno, situacija ipak nije fatalna kao što se može iščitati iz skraćenog naziva izložbe, jer ista nastojanja u pogledu revitalizacije ima i Grad koji je pružio potporu projektu. 


  Izložba je multimedijalna i bit će postavljena na dvije etaže Muzeja. U prvom dijelu, postavljenom u prizemlju, naglasak je na ekspresivnim, hiperdimenzioniranim fotografijama Stanislava Beličke, od kojih je svaka snimljena 7 puta i kompjutorski spojena u jednu, što joj daje posebnu plastičnost. Depresivne ambijente posrnule riječke industrije Belička je učinio likovno iznimno atraktivnim, pa se slika propasti čini jezivo lijepom.  

Uz fotografije bit će izložena i torpeda, dok će na prostoru prvog kata biti prikazana vremenska lenta na kojoj će se jasno vidjeti razdoblja u kojima je industrija cvjetala, kao i ona kada se gasila, od 1750. godine do današnjih dana. 


  Na vremenskoj crti izmjenjivat će se slike propalih industrija s onima iz vremena kada su predstavljala industrijsku osovinu grada, a na dva zasebna platna bit će prikazane dvije videoprojekcije koje će provesti posjetitelje kroz riječku industriju nekad i danas.


Projekcija na prijelazu iz jednog dijela postava u drugi simulirat će prolaz kroz industrijsku halu, a sav videomaterijal napravio je Kristijan Vučković koji potpisuje i dizajn izložbe. Sve će biti popraćeno i posebnim glazbenim ugođajem, a namjenski skladana glazbena podloga izložbe djelo je Josipa Maršića i Zorana Medveda. Izložba će biti otvorena do 25. svibnja.