Kad koračate prostorom galerije u prizemlju Gliptoteke i slijedite viseću instalaciju, sačinjenu od pravokutnih ogledala s pravokutnom rupom u sredini, čini vam se da se prostor kreće zajedno s vama. Ako dulje ustrajete u tom praćenju putanje ogledala, pomalo vam se čak počne i vrtjeti. 

   Umjetnici Carla Arocha i Stéphane Schraenen, autorski tandem iz Antwerpena, računali su s ovakvim učinkom svoga zajedničkog rada: visećom mrežom ogledala s rupama dovoljno velikima da se kroz njih ukazuju monokromna platna na zidovima galerije, upustili su se svjesno u eksperiment manipuliranja prostorom i percepcijom promatrača. 

   Projekt kojim se premijerno predstavljaju u Zagrebu, Arocha i Schraenen su nazvali »suhim« imenom »P10«. Ovo je deseta varijanta njihove serije »P«, koja obuhvaća modularne zaslone od istovjetnih elemenata, spojene kukom i ovješene o strop. Izložba je podnaslovljena sintagmom »Na ritmičan način«. 

   U katalogu izložbe, kustosica Kate Christina Mayne navodi kako umjetnički dvojac u svojim radovima uvijek polazi od specifičnosti prostora i teži tome da stvori iluziju bezgraničnog prostora koji svjetluca dubinom i odsjajem. 

   – Zaslon od ogledala, koji odozgo podsjeća na lambdu, jedanaesto slovo grčke abecede, koja je i znak jedne vrste subatomske čestice – dodatno ometa gledateljevo doživljavanje prostora, ističe Mayne. 

   Vidnu dezorijentaciju pojačavaju platna na zidovima. Riječ je o nizu od 16 platna u nasumično odabranim bojama: žutozelenoj, ljubičastoj, oker, svijetlozelenoj, bež, morsko plavoj, purpurnoj… Kako se promatrač kreće prostorom galerije, tako se u visećim ogledalima i rupama laserski izrezanima u njima pojavljuju stalno nove kombinacije zidova, zakrivljenih stropova, boja… 

   – Zaslon je poput hiperaktivnog hvatača snova koji u svojoj mreži plete kinetičku apstrakciju. I dok naslov i dijagonale izložbe podsjećaju na Mondrianov »Pobjednički boogie-woogie« i na postignuća DeStijla, izložba nudi i poticajnu instalaciju i fluidan, otvoren komentar povijesti apstrakcije – ističe Mayne. 

   Ovo nije prvi put da u Gliptoteci izlažu suvremeni umjetnici koji svojim radovima mijenjaju doživljaj prostora. Nedavno je u istoj galeriji umjetnica Dubravka Rakoci manipulirala vertikalama, svjetlom i sjenom, koristeći se isključivo dvjema komplementarnim bojama – narančastom i plavom – u koje je prebojala čitavu galeriju, uključujući stropove, pod i potporne stupove.

Projekt Aroche i Schraenena srodan je i onome Petera Koglera, koji se u Muzeju suvremene umjetnosti poigravao posjetiteljima i njihovim oslanjanjem na ideju o nepromjenjivom, pouzdanom i fiksiranom prostoru, i to tako što je preobrazio prostorije muzeja u klaustrofobične kutije oblijepljene »pijanim« crno-bijelim rasterom sa psihodeličnim učinkom. 

   Carla Arocha i Stéphane Schraenen zajedno rade od 2004. godine. Njihove skulpture, dvodimenzionalni radovi i instalacije iznova vrednuju optičke i kulturne fenomene, a apstrakciju obogaćuju narativnom perspektivom. Puno su izlagali diljem Europe, u SAD-u i Meksiku, a prošle godine su u Kulturnom centru u Mechelenu (CCMechelen) u Belgiji prikazali »Persianu«, plod 10-godišnjeg istraživanja. 

   Izložba u Gliptoteci otvorena je do 27. ožujka.