Vrijeme rukavica i pluralizma mišljenja nepovratno je prošlo. Kulturna revolucija ministra Zlatka Hasanbegovića, vidljiva ne samo iz njegovih kontroverznih istupa »p. n. e.«, nego i poteza »n. e.«, dovest će do polarizacije dosad neviđene u Hrvatskoj. Nekadašnjem dugovječnom HDZ-ovom ministru kulture Boži Biškupiću ne bi na pamet pala raspodjela novca u javnim potrebama u kulturi kakvu dosad predstavlja Hasanbegovićevo ministarstvo.

Može se do sudnjeg dana pokušavati opravdavati očiti nesrazmjer u dotacijama kulturnim perjanicama tzv. desnog ili tzv. lijevog mišljenja, ali istina je da se taj nesrazmjer niti ne skriva. Jasno je pritom i da dotacije »lijevim« medijima, poput Le Monde diplomatiquea, služe samo kao alibi za potpuno neupućene u kretanja na domaćoj medijskoj sceni.

Ovo što ministar radi u prvoj godini mandata, dakle s odlukama vijeća prošle vlasti (iako su neke neslužbene najave iznutra govorile da ništa neće dirati), ukazuje samo na to da će se dugo vježbano uvažavanje različitog mišljenja, koje se očitovalo i u podjednakim institucionalnim potporama i lijevoj i desnoj kulturnoj opciji, rasuti kao bebina zvečka.

Naravno, razmjere tih promjena treba tek točno utvrditi, odnosno valja usporediti odluke vijeća s konačnim rezultatima, no sada s priličnom sigurnošću možemo reći da sve to, između ostalog, znači i da će nova promjena vlasti dovesti do sličnog modela ponašanja. A to kulturu dijaloga, kako rekosmo, vraća na prapočetak.

Ono što ministru ipak, čini se, nije jasno, tiče se osnovnih postulata demokratskog društva. Dok god ne živimo diktaturu, dok god, dakle, za drugačije mišljenje nećemo gorjeti na lomači, to se mišljenje ne može utišati.

Jedan, pak, od postulata demokracije tiče se i pacifikacije. Daj svima po malo, i imat ćeš kakav-takav mir. Tako da u svemu ovome sada intrigira i kako će odgovoriti ta tzv. ljevica, ovdje najšire shvaćena kao skup onih koji se zalažu za građanski otvoreno i tolerantno društvo, inače u proteklom periodu, pa i pod HDZ-ovom vladavinom, naviknuta na kakvu-takvu institucionalnu potporu.

Pojednostavljeno, vraća se doba entuzijazma i snalažljivosti, koje će pokazati tko se i koliko umorio, odnosno koliko je ta naša ljevica zapravo jaka.