Eutanazija: Bolan rastanak uz pomoć injekcije

Foto Reuters

Eutanazija se može obaviti samo ukoliko je riječ o vrlo staroj životinji kojoj zbog visoke životne dobi otkazuju osnovne životne funkcije, zbog čega nema ni minimalnu kvalitetu života

Uginuće kućnog ljubimca za vlasnika je uvijek bolan i stresan trenutak i teško se na njega pripremiti unatoč spoznaji da je životni vijek životinje znatno kraći od ljudskog.

U situacijama pak kada je kućni ljubimac zbog starosti ili teške neizlječive bolesti izložen stalnoj patnji, vlasnik je suočen s jednom od najtežih odluka – onoj o eutanaziji.

Kako se zbog boljih uvjeta života i životni vijek kućnih ljubimaca produljio, i mnogi vlasnici pasa i mačaka sve češće se suočavaju s pitanjem trebaju li eutanazijom uskratiti patnju svom ljubimcu, pri čemu im je savjetovanje s veterinarima od velike važnosti. Da je uvijek riječ o nimalo lakoj odluci, potvrđuje veterinarka Petra Kovačić.

    – Najčešće je riječ o psima, a u manjem broju o mačkama koje su njihovi vlasnici odlučili eutanazirati jer je kvaliteta njihova života, zbog starosti ili bolesti, postala iznimno loša, bez izgleda za oporavak. Eutanazija se može obaviti samo ukoliko je riječ o vrlo staroj životinji kojoj zbog visoke životne dobi otkazuju osnovne životne funkcije, zbog čega nema ni minimalnu kvalitetu života, što znači da ima poteškoća s hranjenjem, kontrolom stolice i mokraće, ne veseli se ničemu ili pak trpi stalnu ili učestalu bol. Upravo takve ljubimce vlasnici najčešće dovode eutanazirati. To su uglavnom naši stari pacijenti koje smo dugotrajno liječili i čije bi daljnje produljenje života kroz tretmane bilo nehumano jer im je život sveden na patnju – pojašnjava dr. Kovačić, navodeći da se mogu eutanazirati i oni ljubimci koji boluju od teške neizlječive bolesti zbog koje su također izloženi stalnoj patnji, a liječenje je dugotrajno i bez optimističnog izgleda. 

   Iako vlasnici ljubimaca, ističe dalje dr. Petra Kovačić, traže od veterinara da im se kaže pravo stanje njihova ljubimca, te savjet što učiniti u takvoj situaciji, konačna odluka je isključivo na njima.

Vlasnici se teška srca odlučuju za eutanaziju, a ima i onih koji nakon toga preispituju svoju odluku. S druge strane, ima i onih koji se nisu odlučili na taj korak te je životinja nakon dugotrajne patnje sama uginula, pa sebi predbacuju što je nisu poštedjeli muka. Sve to svjedoči kako je riječ o iznimno teškoj odluci. 

   Kod eutanazije je riječ o postupku sličnome pripremi operacije. Životinja najprije dobije sredstvo za umirenje kako ne bi bila uznemirena, a nakon toga narkotik kojim se uvodi u stanje opće anestezije. Nakon toga ljubimac više nije pri svijesti već u dubokoj narkozi. Tek tada mu se intravenozno aplicira sredstvo za usmrćivanje koje u sebi sadrži i analgetik. Preparat za usmrćivanje blokira centar za disanje, zaustavlja rad srca i sve aktivnosti mozga, kaže dalje dr. Kovačić, te ističe kako je riječ o posve bezbolnom postupku koji se može opisati kao »uginuće u snu«.