RIJEKA – Liburnijski glazbenik i vizualni umjetnik Vedran Ružić predstavio je tri nova rada iste tematike. Radi se o umjetničkim djelima koja na izravan način ukazuju na anomalije našeg društva koje su zbog ignorantskog odnosa prema logici i poštovanju postale općeprihvaćene. Iako se radi o konkretnom povodu – rušenju kuća njegove obitelji i njihovih susjeda zbog izgradnje autoputa i proširenja tunela Učke, ali i dugogodišnjem životu uz sam autoput, zapravo suživotom s bukom i zagađenim zrakom koji stvara intenzivan promet, ali i nemogućnosti da saznaju hoće li rušenja uopće biti i kada – njegov interdisciplinarni projekt propituje razne poremećaje suvremenog društva kao što su tvrdokorna birokracija, neutemeljena moć, politička neukost, podlost, indolencija…

Emotivni naboj

U riječkom Art-kinu Ružić je predstavio svoj novi eksperimentalni kratkometražni film »6 metara«, koji je već prikazan u Berlinu i Puli, te istoimeni glazbeni album. Svako od ovih ostvarenja traje simbolično dvadeset pet minuta, koliko će trajati vožnja u oba smjera od tunela Učke do raskrižja Matulji. Prije projekcije filma zahvalio je svim protagonistma i predstavio ih pred mnogobrojnom publikom. Radi se o dubokoemotivnom filmu koji nikoga nije ostavio ravnodušnim, nakon kojeg nitko nije mogao pronaći prave riječi. Redateljski postupak – redatelj je sam Vedran Ružić uz sugestije Morena Baha – stvara iluziju da se promet odvija kroz njihov dom. Da su kojim slučajem protagonisti filma profesionalni glumci filmski bi kritičar mogao zaključiti da su sjajni karakterni glumci koji sugestivno glume neizvjesnost, mučninu, gorčinu, a pritom su potpuno ravnodušni, neutješni. iscijeđeni. Bilo koji komentar mogao bi samo umanjiti taj emotivni naboj. Jedina ispravna reakcija bila je – buran i dugotrajan aplauz.

No Ružić nije dozvolio publici da pretjera u iskazu oduševljenja. Naime uz zadnje sekunde filma započeo je koncertni dio svirajući kontrabas solo, a nastavio ga je uzevši u ruke bas gitaru, također u solo izvedbama. Kako je rekao te večeri, to je zvuk nestabilnosti uz elemente slučajnosti. Time je jasno dao do znanja što je povod za njegove umjetničke intervencije, ali i koji je njegov glazbeni svjetonazor, a on se oslanja na idiom jazza i improvizaciju. Svi ti aspekti jednako su mu važni: maštovitost, društvena angažiranost i glazbena, ali i likovna te filmska estetika. Neke izvedbe ostvario je uz matrice, dok je na snimanju albuma kao klavirist, udaraljkaš i vokalist sudjelovao Zvjezdan Ružić, koji se na koncertu pridružio u jednoj izvedbi. I njegov Highway Studio, koji se nalazi u sklopu roditeljskog doma, također će biti sravnjen sa zemljom. No ostat će sjećanja, ali i opipljivi dokazi da je postojao, što se u njemu događalo. Jedan od njih je i album »6 metara«, koji je snimljen upravo u tom Studiju.

Fear of Noise

Iste večeri u Galeriji Juraj Klović otvorena je izložba Ružićevih likovnih radova. Radi se o dvama ciklusima, a u izdvojem dijelu galerije prikazuje se spomenuti film. Ciklus »Crteži žalbi« donosi crteže na temu scena građevinskih radova koje je crtao preko brojnih žalbi građana upućenih nadležnim institucijama vezanih uz buku, smrad, zagađenje te ekološki i društveni aspekt utjecaja širenja ceste na stanovništvo i prirodu, dok »Asfaltni requiem« donosi niz objekata položenih na podu koji se doimaju kao sadnice zemlje, ali zapravo su napravljeni od asfalta i odaju počast narušenim objektima i oduzetim terenima na trasi Tunel Učka – Matulji. Osim Ružića na otvorenju je govorio Damir Šegota, predsjednik Hrvatskog društva likovnih umjetnika Rijeka, koji je između ostalog pročitao završni ulomak teksta »Fear of Noise« povjesničara umjetnosti Mladena Lučića, koji je uvršten u katalog izložbe.