Gojko Mrčela

Trener vratara Rijeke ostavio je dubok trag u Šibeniku koji u subotu gostuje na Rujevici: “Trofej na Šubićevcu probudio je posebne osjećaje”

Mateo Sučić

Foto NK Rijeka

Foto NK Rijeka

Kada osvojiš trofej u gradu i na stadionu na kojem si napravio sve u karijeri, na kojem si odigrao najviše utakmica i koji osjećaš svojim domom, onda su osjećaji posebni. Oko mene su bili domaći ljudi, prijatelji - kaže Mrčela



RIJEKA Uoči finala Kupa danima se pisalo o čovjeku koji u svom gradu može osvojiti trofej. Ništa čudno, Goran Tomić je za svoje rezultate na klupi Lokomotive definitivno zaslužio naklon, ali Rabuzin je na Šubićevcu podignuo jedan drugi rođeni Šibenčanin. Gojko Mrčela, 50-godišnjak koji je prije dvije i pol godine postao trener vratara »bijelih« nakon što je otišao Mladen Žganjer, u rodnom gradu si je uspio ispuniti zadovoljstvo koje nije mogao igrajući za matični klub.


– Kada osvojiš trofej u gradu i na stadionu na kojem si napravio sve u karijeri, na kojem si odigrao najviše utakmica i koji osjećaš svojim domom, onda su osjećaji posebni. Iako trofej nije došao sa Šibenikom, nego s Rijekom, oko mene su bili domaći ljudi, prijatelji i baš sam zbog toga bio iznimno sretan – kaže Mrčela koji sa Šibenikom na svom Šubićevcu nije imao prilike igrati utakmicu za trofej.





– Šibenik je klub koji se zbog financija i igračkog kadra uvijek borio za donji dio ljestvice, a jedini put kad su igrali finale Kupa ja sam već završio karijeru. Sve drugo je, kao i kod svih malih klubova, bila borba za preživljavanje i jednostavno nismo imali ni moć, ni kvalitetu da se, kao sada s Rijekom, borim za vrh ljestvice i trofeje.


Mrčeli je velika zadovoljština sigurno bila i činjenica da se Ivor Pandur, s kojim radi, prometnuo u jednog od junaka tog finala.


– Sluga je godinu dana ranije u Puli obranio jedanaesterac Olmu, sada se ponovilo s Pandurom u Šibeniku i onda je ta emocija jača. Sa svojim golmanima proživljavam svaki trenutak, i dobar i loš, imamo neki poseban odnos i dodatno me razveselila ta njegova dobra partija.


Za oba kluba igrali Maleš, Čaval, Tafra, Čagalj…

Put Rijeke i Šibenika u Prvoj HNL isprepleten je mnogim igračkim imenima koja su igrala za oba kluba, među kojima su i neki koji su ostavili značajan trag. Osim Gojka Mrčele, koji je u Rijeci u ulozi trenera vratara, iz Šibenika su potekla dva osvajača dvostruke krune s »bijelima«, Mate Maleš i Ante Kulušić te mnogi drugi više ili manje zapaženi igrači kao što su Josip Bulat, Xhevdet Muriqi, Mehmed Alispahić, Ermin Zec, Zoran Slavica, Tihomir Bulat, Ibrahim Duro, Ivan Milas, Ivan Božić, Mate Dragičević, Kristijan Čaval, Ivan Rodić, Igor Čagalj, Vedran Celiščak, Đoni Tafra i Tarik Cerić.

Europski vrh


Nakon utakmice Pandura je čak okarakterizirao jednim od najboljih mladih vratara u Europi.


– Kada sam došao u Rijeku prije dvije i pol godine, Ivor je bio ulazni junior. Odabrali smo ga kao perspektivu kluba, priključili prvoj momčadi i kroz svakodnevni rad vidjeli veliki potencijal. Bilo je samo pitanje vremena kada će dobiti pravu priliku i sve to potvrditi u seniorskom nogometu.


Imali smo malo drugačiji put za njega, željeli smo mu dati seniorske minute u nekom klubu na posudbi, ali dogodila se situacija s ozljedom Prskala i morali smo odabrati vratara koji će stati na gol Rijeke. Nije mu bilo lako, ali odabrali smo Ivora koji je kroz utakmice pokazivao kvalitetu. Događale su mu se i manje pogreške, ali iz utakmice u utakmicu je rastao, ispravljao što nije radio dobro i u kratkom razdoblju došao do razine da je pokazao visoku razinu svojih obrana.


Prateći mlade golmane, i dalje stojim kod riječi da je po talentu i kvaliteti u samom europskom vrhu kada govorimo o golmanima njegovog ranga i godina.


U dvije i pol godine koliko je Mrčela na Rujevici često je spominjao Šibenik, sa zanimanjem pratio taj povratnički put u prvoligaško društvo.


– Šibenik je zadnjih sezona imao veliku prednost dok se ne bi dogodilo nešto zbog čega su posustali. Ove godine su napokon dočekali plasman u Prvu ligu, ponovo su imali veliku prednost i uvjeren sam da je ne bi ispustili da nije bilo ovog prekida. Napokon se vraća tamo gdje mu je mjesto, Šibenik je i nogometni grad, ljudi vole i razumiju sport, žao mi je samo što će sve početi bez publike, ali uvjeren sam da će se brzo vratiti na Šubićevac.


Frigan? Nastavak prakse

Rijeka je u Vrata otišla s četiri vratara, Panduru, Prskalu i Nwolokoru priključen je i junior Antonio Frigan.
– Moramo riješiti golmansku križaljku, Nwolokor će vjerojatno na posudbu, a mi smo nastavili s dosadašnjom praksom da u prvu momčad priključimo najtalentiranijeg golmana iz škole nogometa. Sada smo procijenili da je to Frigan, radit će s prvom momčadi i uz taj rad, odnosno pomoć Prskala i Pandura, siguran sam da će i njegov razvoj ići u pravom smjeru – rekao je Mrčela.

Dobrodošlica


Mrčela će imati priliku »svom« Šibeniku poželjeti i dobrodošlicu među prvoligaše.


– Kolege iz Šibenika kažu da još nisu uspjeli složiti momčad koja će biti ravnopravna, morat će se slagati u hodu i uvjeren sam da će kroz nekoliko kola biti konkurentni.


I prije one 2011/12., zadnje sezone Šibenika u Prvoj HNL do ovog povratka, na Šubićevcu su znali složiti dobre momčadi poput one Ademija, Rukavine, Zeca, Maleša ili Schildenfelda koji su kasnije napravili lijepe karijere.


– Ta generacija je igrala i finale Kupa, ali nakon toga klub se financijski raspao. Nisu im išle u prilog ni neke okolnosti, bilo je nemoguće zadržati igrače jer su obveze prema njima bile velike i tu su krahirali. Praktički u pola godine Šibenik je od finala Kupa postao osuđen na niži rang natjecanja.


Za razliku od Zadra koji tradicionalno naginje Splitu, za Šibenik se često govori da je nekako sam za sebe.


– Grad ima svoje klubove u košarci, nogometu i vaterpolu i Šibenčanima su šibenski klubovi prva opcija, a tek onda dolazi sve ostalo. Ljudi stvarno vole Šibenik, šibenski sport, nogomet i siguran sam da će ove sezone to i pokazati – zaključio je Gojko Mrčela.