Fali kvalitete

Uprava je trenutno najjači adut Zamećana, ali Jovanovića, Lukanovića, Čupića… tek očekuje pravi posao

Igor Duvnjak

Antonio Kezić/A. KRIŽANEC

Antonio Kezić/A. KRIŽANEC

Dosadašnji susreti, poput nedavnoga gradskoga derbija s Kozalom, pokazuju da je ekipa prejaka za prvoligaški jug, ali i preslaba za izbjegavanje borbe za ostanak među premijerligašima



RIJEKA  U taboru rukometaša Zameta polako privode kraju odbrojavanje do sutrašnje utakmice sa Splitom (Centar Zamet, 18 sati) u okviru 20. kola Prve lige – jug na kojoj bi trebali osvojiti barem bod da i matematički osiguraju plasman u Paket24 Premijer ligu i na svom terenu proslave povratak u elitno hrvatsko društvo. Dok momčad trenera Matea Hrvatina tri kola prije kraja na čelu Umažanima odmiče pet bodova i ima bolji međusobni omjer, nemoguće je ne sjetiti se kraja prošle sezone kada, za razliku od matematičkih pravila, brojni negativni predznaci nisu promijenili znakove u zagradi.


Uz bolno saznanje o ispadanju, još poraznije je djelovala činjenica da se klub srozao na nikada nižu razinu u svojoj bogatoj povijesti, praktički ga i nije bilo, od svega je ostalo samo ime Zamet. Nije nikakva floskula da mu je čak prijetio i potpuni nestanak sa scene, trener i ekipa sličili su na brodolomce kojima je brod potonuo, a kompanija je nestala u stečaju. Zloguki proroci su spominjali najcrnije scenarije, neki od uvijek prisutnih »dobronamjernika« čak su i trljali ruke, ali su svi skupa demantirani, jedan od zaštitnih znakova kvalitete riječkog sporta isplivao je iz krize kakvu inače Zamet ne pamti i ne daj Bože da mu se ikada ponovi.


Sigurnost


U toj riječkoj rukometnoj inačici serije »Dugo toplo ljeto«, dok se u Zametu praktički nije znalo »tko pije, a tko plaća«, odjednom se pojavila »vlada rukometnog spasa«, odlučujuća u činjenici da sve ono prije njezina nastanka, srećom, bude poput ružnog sna nasuprot sadašnjoj ružičastoj stvarnosti. Krajem rujna prošle godine u Karlovcu je započeo pohod na vrh Prve lige – jug u kojoj se nakon tolikih mjeseci taj posljednji korak doima kao formalnost, cilj je praktički skoro pa ostvaren tri kola prije kraja prvenstva. Već puno prije spomenutog starta u prvenstvo, nova je uprava tako dobro sijala da sada svi u klubu mogu uživati u plodovima i radovati se uspjesima. Ekipa je adekvatno pojačavana na raznim pozicijama, a klub je pritom postavljen na zdrave temelje znajući tko što i kako radi, što je automatski ulilo neophodnu sigurnost i samopouzdanje momčadi.




Kao što je davno nezaboravni Petar Čarić sa suradnicima uspješno udarao temelje za člana zahtjevnog elitnog razreda bivše Jugoslavije, tako su sada predsjednik Željko Jovanović i ostali izvukli Zamet iz nezapamćenoga gliba. Opet su stvorili zdrav, organiziran klub, a sport uči da tada stižu i rezultati. Novi čelnici su u ruke dobili vrele krumpire koje je trebalo hitno i uspješno guliti i sjajno su obavili posao. Neizmjernu zaslugu u tome ima samozatajni uspješan gospodarstvenik i političar Ivica Lukanović, koji nastupom i djelom oko sebe automatski stvara pozitivnu atmosferu i budi optimizam. Jovanović i Lukanović te najbliži im suradnici, obavili su posao za deset. Svaka čast treneru i momcima na parketu za ostvarene rezultate, no uza sve pohvale za uspjehe i pobjede, dojam je da je uprava trenutno ipak najjači Zametov adut.


Novi ispiti


U sportu nema spavanja na lovorikama, novi ispiti samo stižu jedan za drugim, vrijedi to i za upravu Zameta koja, svjesna toga, zadovoljna sadašnjošću već razmišlja o budućnosti. Dosadašnji susreti, poput nedavnoga gradskoga derbija s Kozalom, pokazuju da je ekipa prejaka za prvoligaški jug, ali i preslaba za izbjegavanje borbe za ostanak među premijerligašima. Nema dvojbi da je nužno na prava mjesta dovesti prava igračka imena. Aleksandar Čupić, zadužen za sportski segment u klubu, ima o čemu razmišljati. Naravno da puno ovisi o financijskim mogućnostima, za popunu proračuna kluba spomenuti čelnici daju sve od sebe, a usput namjeravaju i što bolje ustrojiti Zamet profesionalizirajući neke funkcije. Izlazak na tržište je trenutno nužnost kluba »dok trava ne naraste«, dok se ne krene otpočetka radeći s najmlađima, među kojima treba pronaći nasljednike tolikih igrača kojima se Rijeka ponosila, brojnih asova i osvajača tolikih odličja na najvećim svjetskim natjecanjima.