PRIJATELJSTVO KOJE TRAJE DUGI NIZ GODINA - Rukometaši Turnića
S davno ugašenim Turnićem nestao je jedan od tolikih rukometnih klubova, kojih je u Rijeci nekada bilo gotovo pa u svakome kvartu
RIJEKA Razne generacije rukometaša Turnića potvrdile su da neizbježno prolaze dani, mjeseci, godine, čak i desetljeća, ali lijepe sportske uspomene ne blijede, ostaju zauvijek.
Druženje igrača raznih generacija kluba osnovanog još ranih sedamdesetih godina, dokaz je da njeguju i održavaju prijateljstvo niknulo na ondašnjem asfaltnom igralištu osnovne škole, što potvrđuje i njihovo nedavno okupljanje uz stisak ruke, smijeh i prepričavanje tolikih zgoda iz lijepih dana mladosti i igranja rukometa.
Neki su, nažalost, bili spriječeni, ali uz dugogodišnjeg nositelja igre Zameta Borisa Dragičevića, potom i uspješnog trenera, te Mišu Blagovčanina, dugogodišnjeg igrača, potom trenera i suca, sada aktivnog kao delegata na utakmicama, okupili su se još Tonči Šuntić, Igor Zron, Darko i Sreten Sorić, Perica Pribanić, Zoran Labotić, Tomislav Abramović, Darko Sivičić, Robert Vučetić, Vilim Bušac, Silvio Superina, Darko Cerniar, Davorin Butorac, Igor Šušić, Goran Veljić, Dalibor Matković i Željko Nefat.
Dok se spominju njihova imena, može se samo uzdahnuti na činjenicu o davno ugašenom Turniću, čime je nestao jedan od tolikih rukometnih klubova kojih je u Rijeci nekada bilo gotovo pa u svakome kvartu.
