Josip Vrlić

Proslavljeni riječki vaterpolski centar: “Zlatom u Zagrebu izboriti Olimpijske igre u Parizu”

Igor Duvnjak

Foto G. SCALA/DEEPBLUEMEDIA

Foto G. SCALA/DEEPBLUEMEDIA

Prvo što mi je u mislima oko Europskog prvenstva jest da bih na njemu htio osigurati vizu za Olimpijske igre. Za to će najvjerojatnije trebati osvojiti zlato. Mi pak na to ciljamo, razmišljamo o tome da jednim udarcem ubijemo dvije muhe - kaže riječki as reprezentacije



RIJEKA Najbolji hrvatski vaterpolisti žive u ozračju svakodevnih treninga za Europsko prvenstvo sve dok je Advent već danima najspominjanija riječ, i kako se dolaskom Božića polako gasi taj plamen potpaljivan potrošačkom groznicom, nakratko će utihnuti i ritam rada hrvatskih reprezentativaca kojima je izbornik Ivica Tucak dao nekoliko dana blagdanskog predaha.


Kada se spominje odmor, riječ je tek o »time-outu« u pripremama, novo okupljanje je zakazano već za 26. prosinca. Za hrvatskim »kapicama« je ostalo punih uzastopnih petnaest pripremnih dana u Zagrebu. Vježbalo se, naravno, dva puta dnevno s mislima okrenutima skorašnjim zahtjevnim nastupima, a pritom je do momčadi tek stizao eho iz okoline u kojoj su se toliki zabavljali u ovom mjesecu feštanja i darivanja.


– U prvom redu mogu samo kazati kako mi je drago što se Europsko prvenstvo opet održava u Hrvatskoj – kaže proslavljeni riječki centar Josip Vrlić, koji sa sugrađaninom Ivanom Krapićem i Lukom Lončarom zatvara trokut hrvatskih reprezentativnih sidruna svjetske klase.




Za iskusnim trofejnim majstorom s »dva metra« je duga uspješna karijera, jedan od »zlatnika« s prošlog Europskog prvenstva u Splitu ima već 38 godina, a čini se »kao jučer« ono doba kada je još pri prvim zavesalajima i duelima u vodi iskazivao veliki talent, najavljujući visoke dosege. Neumoljivi i teško zadrživi div u ozbiljnim, teškim dvobojima s najboljim svjetskim bekovima, izvan bazena je poslovično dobro raspoložen s »dežurnim« osmijehom, popularni dobroćudni »Vrli« je sklon šali.


– Zna se kako onih prvih sedam dana prvenstva igramo u Dubrovniku, a onda se vraćamo u Zagreb gdje smo trenirali svih ovih dana. Zbog božićnih blagdana smo dobili malo slobodnog vremena, malo više poštede od rada u ova dva, tri dana. Uza sve ovo, koliko god nismo navikli na neke stvari, naravno da nam je svima drago što se kod nas održava ovo Europsko prvenstvo.


Padel i tenis


Vrhunski sportaši za sobom imaju tolike pripreme za velika natjecanja, kao što je sada ovo Europsko prvenstvo. Svakodnevica se svodi na odlaženje na treninge, iz hotela u hotel. U tom režimu rada, ustajanja i lijeganja, nađe se vremena i za poneku razbibrigu, za »igre i igrice«, čisto da se malo razbije monotonija svakodnevnog napornog rada. Vrlić se pritom, osim s loptom, voli družiti i s reketom.


– Malo je vremena za neke zabave. Konkretno, kada dobijemo nešto malo slobodno, volim otići na padel i tenis, odigram neki meč, ali kada smo u ovakvom režimu s treninzima dva puta dnevno i ne stignem baš na to. Inače, tenis igram s Lukom Bukićem i Lovreom Milošom (ova su dvojica bratići, op. a.), a padel pak s Tonijem Živkovićem koji radi za »Arenu«. Imamo i društvo nekih bivših nogometaša koji dođu.


Samopouzdanje

Za tako visoka sportska ostvarenja, uz sve igračke kvalitete, važna je i psihološka čvrstina momčadi, samopouzdanje i pouzdanje u svoje sposobnosti te snaga da se adekvatno reagira u stresnim situacijama kakvih će biti u velikim duelima na Europskom prvenstvu.


– Sigurno da imamo jako veliko povjerenja u sebe, pogotovo poslije osvajanja posljednjeg Europskog prvenstva – kaže Vrlić.

Reprezentativci su stalno zajedno, uvježbavajući se kao zbor za važan nastup, naravno da su pritom prijateljski odnosi i međusobno poštivanje i u bazenu i u hotelu jako bitni na ovakvim pripremama.


– Atmosfera u reprezentaciji je uvijek na visokoj razini, družimo se i izvan bazena. Odemo zajedno na kavicu ili negdje nešto pojesti, odigra se »play station« ili »baci na karte«, uglavnom ozračje je dobro.


Htjeli, ne htjeli, skorašnje EP je reprezentativcima sve češće u mislima, veliki događaj s početka godine budi razne asocijacije.


– Iskreno rečeno, i ne motaju mi se po glavi razne pomisli oko Europskog prvenstva, iduće godine se ubrzo održava i Svjetsko prvenstvo, a nakon toga su Olimpijske igre. Ipak, prvo što mi je u mislima oko Europskog prvenstva jest da bih na njemu htio osigurati vizu za Olimpijske igre. Za to će najvjerojatnije trebati osvojiti zlato. Mi pak na to ciljamo, razmišljamo o tome. Želimo u biti »jednim udarcem ubiti dvije muhe«. S druge strane, još se nismo kvalificirali za Svjetsko prvenstvo, treba i to obaviti, no riječ je o malo lakšem izazovu jer je naša kvaliteta sigurno takva da moramo biti na SP-u. U nekim slučajevima i drugo ili treće mjesto na EP-u donosi olimpijsku vizu, no ne treba o tome razmišljati. U svim tim kombinacijama zlato s ovog prvenstva daje siguran prolaz na Igre.


Armada


Idućih dana na početku 2024. godine samo što i tići u Dubrovniku, gradu vaterpola, neće spominjati hrvatski raspored u skupini u Gružu, počevši od susreta s vaterpolskom »Invicibile Armadom« Španjolskom 4. siječnja, susret s Francuzima je dva dana kasnije, a utakmica s Crnom Gorom 8. siječnja.


– Dosta smo puta igrali s ovim suparnicima i znamo kako treba raditi. Prva je utakmica sa Španjolskom i samo o tome razmišljamo na treningu pripremajući se za njih. Mislim da ćemo biti spremni, a ta utakmica će nam puno nositi. Dobijemo li, bit ćemo najvjerojatnije prvi u skupini te preskačemo osminu finala i kasnije imamo lakšeg suparnika.


Igrači se uz ostalo trebaju nositi i s pritiskom visokih očekivanja ovdašnje sportske javnosti, na splitskom EP-u su nade ostvarene i svi skupa su slavili zlato. Momčad i sada može računati na veliku podršku s tribina.


– Mislim da ne podliježemo pritisku, to smo pokazali i u Splitu. Mislim da nam sve ovo odgovara i da će nas publika sigurno nositi tijekom cijelog turnira i da će biti taj naš »igrač više«.


U vaterpolskom vrhu je gusta koncentracija najkvalitetnijih reprezentacija od kojih svaka svaku može dobiti, svako pritom ima svoje adute i po kvaliteti igrača i po odlikama igre, tako i Hrvatska.


– Naša najjača strana je sigurno ta vanjska linija, brzina u igri, golmani također. Imamo kvalitetne vratare. Sada, s povratkom Lončara »Lonca« imamo i čak tri centra koja će sigurno odrađivati svoj posao. Imamo kompletnu ekipu koja može stići jako daleko.