RIJEKA Bono Bošnjak, dugogodišnji predsjednik Hrvatskog boksačkog saveza, boravio je u Rijeci, susrevši se s predstavnicima boksa u ovom kraju, pri čemu je bilo prilike za uobičajene ćakule, kao i za uručenja simboličkih predblagdanskih darova, znakova pažnje kojima krovna organizacija hrvatskog boksa daje do znanja da ne zaboravlja na bazu, na klubove.

– Kao i prošle godine, Hrvatski boksački savez se pobrinuo u ova teška vremena kako bi obišao sve klubove i gradove u našoj domovini – kaže Bono Bošnjak. – Želimo i na taj način dati skroman doprinos našim klubovima, riječ je o boksačkim nezaobilaznim rekvizitima. HBS pritom daruje desetak pari rukavica, kacige, fokusere i slično. Jasno, nisu to neki veliki darovi, ali su znakovi pažnje prema klubovima, članovima našeg Saveza, prema našim ljudima koji predano, kvalitetno i studiozno rade u boksu. Pritom, zahvaljujući klubovima i zahvaljujući trenerima, koji rade dosta individualno, HBS u posljednje vrijeme zaista bilježi dobre rezultate.

Privući mlade

Hrvatski boks, tako ni onaj riječki, uglavnom nije u žiži javnosti kao u nekadašnja vremena, recimo u doba kada je jedan od sudionika susreta s Bošnjakom, Remzi Tatari, državni prvak harao ringovima tadašnje države. Zna o tome dosta i sadašnji čelnik Saveza, njegov brat Marko bio je boksački dragulj poluteške, a potom i teške kategorije još od dječačkih dana kad ga je brusio profesionalni prvak Europe Marijan Prebeg i kada su obojica izašla pred riječke gledatelje na otvorenom, na ringu iza današnjeg Stranačkog doma. U eri Bošnjaka i Tatarija u gradu je bio samo jedan klub, BK Rijeka, danas ih je »koš i još« i svako toliko neki njihov borac skrene na sebe pozornost javnosti.

– Najvažnije je da svaki boksački klub ima određeni broj djece koja se bave ovim sportom. Sve to u razdoblju kada su u posljednje vrijeme naša djeca malo opterećena pojedinim stvarima koja mi baš i nije primjereno spominjati. Znači, u cijeloj ovoj priči je najvažnije privući djecu u dvorane, da se bave sportom. Pritom, možda kvaliteta neće biti onakva kakva je bila ranije. Sjećam se, primjerice, kada je moj pokojni brat Marko Bošnjak boksao za Rijeku, tada je to bila jedna generacija koja se borila za titulu ekipnog prvaka bivše države.

Bila su to, međutim, vremena kada se moglo živjeti od boksa, no raspad te bivše Jugoslavije je doveo i do toga da smo ovdje kod vas od jednog kluba dobili jedno šest-sedam boksačkih Rijeka. Praktički to je toliki niz klubova, te je normalno da se pritom kvaliteta rasprši na razne strane. Mi znamo kako je nekada u svakom gradu većinom bio po jedan kvalitetan klub koji je boksao u Prvoj ili u Drugoj ligi. Iskreno rečeno, planiram i nadam se da ćemo to i ostvariti, da ću napraviti jednu turneju po gradovima. Želimo pritom malo više porazgovarati s klubovima kako bi između sebe ostvarili što bolju i što veću suradnju, da rade, treniraju, spariraju.

Također želim da svaki grad ima neki svoj turnir, bilo to juniorski i nekih drugih mlađih uzrasta, ili onaj seniorski. Želja nam je da se tako djeca što više »uboksavaju«, a isto tako želim da se organiziraju županijska prvenstva. Najvažnije je za mlade borce da imaju što više borbi kako bi bili spremni za prvenstvo države, prvenstvo Europe i svijeta te ako netko prođe kroz kvalifikacije, za nastup na Olimpijskim igrama.

Zavidni rezultati

S obzirom na materijalno stanje u hrvatskom sportu, i HBS-u i hrvatskim klubovima je sužen »manevarski prostor«, ali nastoji se što bolje odgovarati obavezama i s ovim suženim financijskim mogućnostima.

– U ovoj situaciji obilazim sve gradove, susrećem sve pročelnike za sport i sve gradonačelnike te na njih vršim određeni pritisak da što više pomognu boksu. No, pritom neki grad nešto da, a neki ne, neki su u mogućnosti pomoći, neki nisu. Ali, u svakom slučaju, svaki grad bi mogao dati više nego što daje u današnje vrijeme.

Matteo Komadina, delnički boksač Rijeke, nedavno je bio među hrvatskim boksačima koji su nastupili na Svjetskom prvenstvu u Beogradu. On je tek jedan od primjera kako talenata u Hrvatskoj ima, usprkos uvjetima u kojima klubovi rade, hrvatski boks ostvaruje dobre rezultate.

– Iskreno rečeno, s obzirom na to da smo mi mala zemlja s nekih četiri milijuna stanovnika, mi pritom zaista postižemo dobre rezultate. Ne možemo se uspoređivati s nekim većim nacijama, primjerice jednom Turskom koja ima 80 milijuna ljudi ili isto tako s jednom Engleskom, Francuskom, Njemačkom, Rusijom, Ukrajinom, da dalje ne nabrajam. Uglavnom, imamo zavidne rezultate s obzirom na broj stanovnika.

I sada se približavanjem konca godine razmišlja i o onoj idućoj, u ovom slučaju o perspektivi hrvatskog boksa koju čelnik HBS-a vidi u vedrim bojama.

– Živimo u nadi da će biti bolje, nada je uvijek posljednja koja umire, ali u svakom slučaju, siguran sam da će biti bolje, iako nam je između ostaloga i ova korona nanijela ogromnu štetu – optimist je Bono Bošnjak.