Mario Tokić/Foto PIXSELL
Svi željno očekujemo tu prvu utakmicu s Marokom. To je utakmica po mjeri, prilika za dobar start. Prođemo li skupinu, onda je sve otvoreno. Nije jedino dobro što se križamo sa skupinom gdje su Njemačka i Španjolska. No, u jednoj utakmici možemo svakoga pobijediti - kaže Tokić
povezane vijesti
- FIFA će isplatiti 209 milijuna dolara klubovima čiji igrači su nastupali na posljednjem SP-u u Kataru
- Pomoćnik izbornika Omana nakon ždrijeba Azijskoga prvenstva: “Nadam se da ćemo ići putem Hrvatske u Kataru”
- Brazilskog reprezentativnog napadača još boli poraz od Hrvatske na SP-u: “Ljudi su vjerovali u nas…”
RIJEKA Mario Tokić je stigao u Al Ain u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, gdje reprezentacija Omana u nedjelju igra prijateljsku utakmicu s Bjelorusijom. Tokić je pomoćnik izbornika Branka Ivankovića, s kojim je na klupi Omana od 1. veljače 2020. godine. Prije dva dana Oman je odigrao prijateljski susret s Njemačkom i doživio minimalan poraz (0:1) pogotkom Niclasa Füllkruga tek u 80. minuti.
– Mislim da smo čak bili i bolji. Izgubili smo od Njemačke, ali ostavili smo stvarno dobar dojam. Nijemci su ostali iznenađeni, mislili su da će se prošetati kao recimo Argentina protiv Ujedinjenih Arapskih Emirata. Žao mi je što smo promašili četiri, pet stvarno velikih šansi, iz kojih smo trebali zabiti. Da smo barem zabili gol, bilo bi ljepše, čak i u poraz. Utakmica je bila stvarno dobra – kaže 47-godišnji Mario Tokić.
Branko Ivanković i Tokić rade odličan posao u Omanu.
– Pandemija koronavirusa je svima zadavala dosta muke, no mi smo to vrijeme dobro iskoristili, četiri puta bili smo u Dubaiju na pripremama s ekipom i imali smo malo više vremena nego treneri drugih reprezentacija. Radili smo s igračima kao u klubu, mogli su poloviti ono što se od njih traži. Ipak je to druga kultura, drugi stil igre. Mi smo im »promijenili krv«. Pomladili smo momčad, dosta smo ih digli. U Omanu nije bilo ligaškog natjecanja godinu dana, ali mi smo bili na pripremama i nismo puno izgubili.
Ponos i žalU njegovu nogometnom kurikulumu piše da je odigrao 28 utakmica za Vatrene, bio dvaput prvak Hrvatske s Dinamom uz osvojeni Kup, dok je austrijsko prvenstvo osvajao s tri različita kluba. Za Rijeku je od 1992. do 1998. godine odigrao 134 utakmice i postigao pet golova. Kao trener vodio je Lokomotivu, dok se kasnije priključio Nikoli Jurčeviću u Azerbajdžanu, dok je posljednje dvije i pol godine u Omanu. S Vatrenima je bio na dva velika natjecanja, EP-u 2004. i SP-u 2006. godine, ali nije upisao nijedan nastup. – Ima žala što nisam zaigrao barem jednom na velikom natjecanju. Te 2004. bio sam u dobroj formi, u dobrom stanju. Čak mi je pokojni Otto Barić najavio da ću zaigrati jednu utakmicu, a zatim se na dan utakmice predomislio. Žao mi je što nisam dobio šansu. Bio sam u kombinacijama i za Australiju u Njemačkoj, pa je odlučeno drugačije… Opet, moram biti ponosan što sam bio dio hrvatske reprezentacije na dva velika natjecanja. |
Dobar posao
Svjetsko prvenstvo je pred vratima. Među 32 sudionika mogao se naći i Oman, bio je jako blizu plasmana u »play-off«.
– Dvije najbolje utakmice u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo odigrali smo sa Saudijskom Arabijom i obje smo izgubili, s 1:0 i 2:1. Jednostavno, u utakmicama u kojima smo zaslužili minimalno četiri boda, nismo osvojili nijedan. To nam je kasnije nedostajalo. No, nitko nije očekivao da ćemo biti bod iza Australije, jer imali smo stvarno tešku skupinu, s Japanom, Saudijskom Arabijom i Australijom, puno težu od one druge skupine.
Do posljednje utakmice bili smo u igri, s reprezentacijama koje su stalni sudionici svjetskih prvenstava. Nažalost, nismo uspjeli i žao nam je zbog toga jer smo pokazali da možemo igrati. Pokazali smo to i protiv Njemačke, kao i na Arab Cupu protiv Katara. Postali smo reprezentacija protiv koje nitko ne želi igrati. Naime, još uvijek smo zbog FIFA koeficijenta u trećem ili četvrtom bubnju. Reprezentacije u prva dva pota nas žele izbjeći, što je znak da radimo dobar posao.
Prije toga radio je godinu dana u Azerbajdžanu s Jurčevićem. U hrvatskom nogometu Tokić nije već četiri i pol godine.
– Dosta… Malo mi nedostaje, ali radom s Ivankovićem napravio sam veliki napredak. Radeći s dvjema reprezentacijama, različitim kulturama i religijama, stekao sam jedno veliko iskustvo. Logičan slijed je preuzeti ulogu prvog trenera. U zadnjih godinu dana bilo je ponuda iz Hrvatske i Austrije, gdje sam kao igrač ostavio najveći trag, ali bio sam i bit ću lojalan suradnik. Dok postoje s Brankom zacrtani ciljevi, bit ću mu na raspolaganju. Naravno, nikad se ne zna kakva ponuda može doći, sigurno da ni Branko ne bi radio problem, ali postoji lojalnost prema prvom treneru.
Klupa Rijeke je bila slobodna, ali izgleda da joj je najbliže Sergej Jakirović, koji sa Zrinjskim u nedjelju završava polusezonu…
– Ne znam kakve Rijeka ima planove, ali to je moj prvi klub i uvijek će biti moj klub. Ponikao sam u Rijeci, bio sam kapetan i Rijeka zauzima posebno mjesto o mom srcu. Sigurno je da bih jednog dana volio biti trener Rijeke.
Nitko nije mogao pretpostaviti da će Rijeka biti osma na ljestvici, s deset poraza u 17 utakmica te uz tri smijenjena trenera.
– Iznenadilo me što je Rijeka tako nisko. No, puno je igrača otišlo u ljetnom prijelaznom roku, koji su bili nositelji i imali pobjednički karakter. Prije svega tu mislim na Pavičića, Drmića i Murića. Njihov odlazak nije nadoknađen kao što je trebalo. No, ne slažem se s ljudima koji rade analize, kritiziraju i kažu da Rijeka nije kvalitetna.
Rijeka još uvijek ima dobrih igrača i sigurno, uz dobre pripreme, Rijeka mora biti bolja. Ne treba puno kako bi složio kadar da bi Rijeka bila momčad koja će igrati Europu i boriti se za vrh HNL-a. Realno, ovog trenutka su Dinamo, Hajduk i Osijek svijet za sebe. No, četvrto mjesto je i nije tako daleko, ne bih se predavao na mjestu Rijeke i njezinih čelnika. Uz ciljana dva-tri pojačanja, Bijeli bez problema mogu biti četvrti.
Branko Ivanković?
|
Proći skupinu
Za dva dana počinje Svjetsko prvenstvo. Oči nogometnog puka bit će upućene prema Kataru.
– Sve je spremno. U dijelu svijeta sam gdje će biti Svjetsko prvenstvo, koje će biti vrlo kvalitetno organizirano. Poseban će biti komfor na stadionima. Mi smo u studenom lani igrali Arab Cup, koji je bio generalna proba za Svjetsko prvenstvo. Ti stadioni, to je nešto nevjerojatno. Kada usporedim to sa stadionima i terenima na kojima sam ja igrao, pitam se s kojim sam se sportom bavio prije deset godina. Bit će to užitak za gledatelje, igrače, trenere, za sve koji prate nogomet.
Hrvatska danas stiže u Katar. Očekivanja navijača su velika.
– Svi željno očekujemo tu prvu utakmicu s Marokom. Najvažnija stvar je proći skupinu. Na turnirskom natjecanju, susreti u skupini su specifični. Na Svjetskom prvenstvu nema loših ekipa, to je sigurno. Drago mi je što i u javnosti, ali to vrijedi naročito za igrače i trenere u reprezentaciji, nitko ne podcjenjuje ni Kanadu ni Maroko. Ne podcjenjujemo ih, ali svjesni smo naše snage. To je možda jedna velika kvaliteta naše reprezentacije.
Možemo igrati svoju igru, a opet paziti i ravnati se po protivnicima. Svi oni mogu biti opasni. Drago mi je što prvu utakmicu ipak igramo s malo lakšim protivnikom, a ne s Belgijom. Kada smo 2014. igrali s Brazilom na otvaranju, istrošili smo se maksimalno i izgubili. Sljedeći susret smo bili poluprazni, jer se za tri dana čovjek ne može lako oporaviti. Potom je došao Japan, gdje nismo bili pravi, promašili smo i jedanaesterac. Na kraju nismo prošli skupinu… Zato je Maroko utakmica po mjeri, prilika za dobar start. Prođemo li skupinu, onda je sve otvoreno. Nije jedino dobro što se križamo sa skupinom gdje su Njemačka i Španjolska. No, u jednoj utakmici možemo svakoga pobijediti. Nama Nijemci odgovaraju, kao i Englezi, za razliku od Španjolaca i Portugalaca.
Oni nam nikada nisu odgovarali, s njima smo uvijek teško prolazili. Zato bih radije volio Nijemce u drugom krugu. Osim toga, ne treba u toj skupini podcijeniti ni Japan. Imali smo ih mi u skupini. To je dobro izbalansirana momčad i dugo igraju zajedno. Slično nama, srž momčadi je zajedno već treće svjetsko prvenstvo. Neće Nijemcima biti lako.
O tome će Mario možda i uživo svjedočiti.
– Planiramo ići u Katar. Oman i Katar su napravili suradnju, bit će dnevnih letova za navijače jer se ljudima više isplatilo biti u Omanu na nekakvom odmoru, a zatim putovati na dan utakmice u Katar. Otići ćemo minimalno na jednu utakmicu, a ako Hrvatska prođe skupinu, onda ćemo pratiti sve utakmice do kraja. To smo se kao stožer dogovorili…
