RIJEKA Potop Vatrenih od Engleske na Rujevici zasigurno će još dugo biti tema oko koje će se »lomiti koplja«. Negativni komentari očekivano su preplavili naslovnice i društvene mreže, do te mjere da se čak zaziva i smjena izbornika Slavena Bilića. No, trenutak je takav da Hrvatsku već sutra čeka dvoboj sa Španjolskom na Poljudu i pitanje je koliko bi takva šok terapija donijela koristi, a koliko još veću štetu. S druge strane, odgovornost igrača nije ništa manja, nastavi li se takvo sramotno izdanje u nadolazećim utakmicama, sigurno će skinuti dosta sjaja s posljednjih svjetskih odličja. I ozbiljno narušiti njihov ugled. Vatreni i Bilić u svakom slučaju imaju brzu i novu šansu za iskupljenje, a prepreka je nikad teža.

– Dobili smo, što se kaže, »skupinu smrti«, nismo imali sreće u ždrijebu, no opet nisam očekivao da ćemo, s obzirom na ono što smo napravili posljednjih godina, imati toliko problema – kaže Mario Tokić, bivši reprezentativac, trener i stručni komentator. – Posebno zato jer novi trener uvijek donese novu energiju, a igrači se žele dokazati. Situacija nije dobra, nije sramota izgubiti od prvaka i trećeg na svijetu, problem je način na koji se gubi.

Upravo to ono je što je najviše pogodilo simpatizere Vatrenih koji su bili daleko od svog nadimka, nisu se potukli praktički niti za jednu loptu.

– Mislim da su igrači već nakon 0:2 jedva čekali kraj. Takva letargija se ne smije dogoditi niti u klubu, a o reprezentaciji da i ne govorim. Ne bih nikoga razapinjao. Bilić zna da je neke stvari mogao bolje napraviti, a tako i svaki igrač. U takvim se situacijama mora osjetiti reakcija igrača. Imao sam osjećaj kao da su se ovi igrači prvi put okupili. A pojedinačno su to vrhunski igrači, imamo kadar da budemo među deset najboljih na svijetu. A i naletjeli smo na baš raspoložene Engleze.

Mnoge je iznenadio početni sastav Hrvatske. Poglavito napadački dio momčadi s Petrom Musom kao najisturenijim i Franjom Ivanovićem na krilu.

– Nisu me iznenadila imena, Musa je svojim igrama to i zaslužio. Ono što me više iznenadilo je da smo na Engleze krenuli s tri obrambena i sedam ofenzivnih igrača. Nedostajao je balans. Po meni Perišić nije bek, on ima volju i ako treba stat će i na gol za reprezentaciju, ali on je ipak krilo. Nedostajalo je te ravnoteže u momčadi – tvrdi Tokić.

Presing i kompaktnost

Tokića kao trenera koji je u posljednje vrijeme radio i kao pomoćnik Branka Ivankovića, posebno brinu dvije stvari u igri reprezentacije.

– Jedna od stvari koja mene stvarno smeta je taj naš nekakav »build-up«. Nama su Panama, Gana i svi ostali stvarali velike probleme kada su izašli visoko. Livaković i dva središnja stopera ne mogu tražiti takvu igru kad se vidi da ona ne funkcionira. Bolje je izaći i pokušati osvojiti drugu loptu protivnika na centru ili njihovoj polovini. Španjolci su nas »ubili« s tim visokim presingom. Tu su odgovorni igrači. Kad ne ide i nema odgovora na visoki presing, ide se na dugu loptu uz duel igru na protivničkoj polovini. Ovako se naše linije rašire i nastaju problemi. To bi iskoristile i puno lošije momčadi, a kako neće jedna Engleska. Druga stvar je nekompaktnost. Protiv reprezentacija kao što su Portugal, Francuska, Engleska, Španjolska, Nizozemska…, momčadi koje imaju dobar visoki presing i korištenje međuprostora, između obrane i napada ne smije biti razmak od 50, 60 metara. To je nedopustivo. I nije sramota spustiti se u niski blok, biti agresivniji i jedan drugome pomagati.

Zbog takvih situacija najviše su zapravo »ispadali« bočni igrači.

– Previše je bilo situacija »jedan na jedan« i zato ne bih isključivo krivio obrambene igrače, iako su griješili. Nije lako ostati »jedan na jedan« s Kaneom ili Sakom. O tome se igrači moraju sami dogovarati, tu im Bilić ne treba ništa govoriti. Naša dva centralna stopera su prestatični u sredini i onda bekovi ostaju na vjetrometini. Meni je bilo žao Perišića. Stalno je bio sam na širem prostoru sa Sakom koji je lopte dobivao na pladnju. Apeliram da se te dvije stvari poprave. Igramo protiv Španjolske koja je favorit. Ne smijemo im ostavljati toliko prostora jer će nas i oni »ubiti« – analizira Tokić.

Vušković i budućnost

Teško je zaboraviti sve što se događalo na Rujevici. A već se brzo treba prebaciti na drugi kolosijek. Očekuje se pun Poljud, velik ispit i izazov za Vatrene. Psiha će također igrati svoje. Strah od novog krivog koraka je prirodan.

– Neće biti lako, to će biti teška utakmica. Španjolci dolaze razigrani i neopterećeni te u vrhunskoj formi. Ali pred prepunim stadionom ne može se dogoditi ono što je Modrić rekao, a to je da nemamo duel igru. To je uz kompaktnost minimum, a onda im možemo i zagorčati život. Posebno moramo dobro zatvoriti međuprostore jer Španjolci to koriste još bolje nego Englezi. Iz njih smo dobili 12 golova u tri utakmice. A kompaktnost nije bitna samo po dubini nego i po horizontali.
Mnogi ovoj reprezentaciji prognoziraju svojevrsni sumrak ili silaznu putanju, no Tokić smatra da ona ipak ima temelje za dobru perspektivu.

– Pojedinačno imamo odlične igrače. Primjerice, mladi Vušković je naša velika budućnost. No, on se mora više nametnuti, kao što to čini u matičnom Brightonu. Da više komunicira u igri, kao što to radi u Engleskoj, dok je ovdje malo povučen. On malo mora otpustiti kočnicu po tom pitanju, a Modrić će mu sigurno u tome pomoći. Smatram da će Bilić nakon ove četiri utakmice dobiti pravi uviđaj oko svih igrača. Ovo će biti skupa škola, ali Bilić i igrači će, vjerujem, izvući jako puno pouka. Osobno sam posljednjih sedam godina radio u tri reprezentacije i u njih igrači dolaze s nekakvim svojim klupskim idejama. A to je 25 igrača koji imaju svoje pojedinačne zahtjeve. Slaven će morati inzistirati na svom putu i svojim postulatima. A igrači će morati zaboraviti na ono što igraju u Cityju, Milanu, Interu… Samo se tako reprezentacija može vratiti na stare postavke i staru prepoznatljivost. Ponavljam, ne bih nikog otpisivao niti razapinjao jer svi žele najbolje – zaključio je Tokić.