Tresla se brda, rodio se miš – kratka je konstatacija nakon teškog brodoloma Rijeke na Rujevici, s obzirom na gromoglasne najave vidjeli smo »gromoglasnu tišinu« momčadi kojoj je trofej bio tako blizu, a odmakao je nedostižno u Maksimir. »Odvjetnicima poraza« na tvrdnju »i suparnika se nešto pita« odgovor je da su se domaćini trebali »pofajtati«, pa ako to ne bi bilo dovoljno, onda stisnuti ruku boljemu. Ovako, uz sve uvažavanje Dinamovih kvaliteta, ostaje dojam da je umjesto toga momčad Rijeke odigrala u »rukavicama«, igrajući »činovnički« zaradila je »čak« jedan žuti karton, sve kao da nastupa u prijateljskoj utakmici, a ne u finalu Kupa o kojem danima bruji cijeli grad i okolica.

U igri je bio veliki ulog, dobar ishod bi ružičastim tonovima premazao cijelu sezonu, ovako je u susretu, koji je s obzirom na vodstvo Zagrepčana čak 3:0 tik do samog kraja, nadmetanja kao da nije ni bilo. Umjesto nogometne inačice filma »Umri muški«, koji je Brucea Willisa lansirao u orbitu popularnosti, navijači su svjedočili padu bez ispaljenog metka, sve suprotno od stare dobre navijačke poruke »krepat, ma ne molat«.

Optimizam bez pokrića

Preduvjeta za takvu predstavu u kojoj je igrala samo jedna momčad, a druga je tek nastupala, nije bilo ni u tragovima, pogotovo što je Rijeka iz prve utakmice imala, što bi Talijani rekli, »un bel zero a zero«. Rezultat iz Maksimira i činjenica da na svom travnjaku pred punim tribinama navijača odlučuje o trofeju budili su velike nade koje su se pokazale optimizmom bez pokrića. Ribari s Rujevice imali su krupan ulov, ali kada ga je trebalo izvući, izmigoljio im je iz mreže, samo su ga skrštenih ruku promatrali kako odmiče.

Nakon što je, vidi slučaja, porazom s Dinamom, također doma, naslov prvaka ostao san koji se nije pretvorio u ugodnu javu, sada su bijeli poklekli u još jednoj utakmici od velike važnosti te ispada kako ne znaju ili ne mogu igrati pod pritiskom. Time automatski ne ispunjavaju ako ne ključni, onda jedan od ključnih preduvjeta za ostvarenje nekog velikog uspjeha.

Lavlja rika

Umjesto da im značaj utakmice bude pogonsko gorivo za jurnjavu, Rijeka kao da je vozila u drugoj, trećoj dok je Dinamo u odnosu na nju jurio u petoj ili šestoj brzini. Od mogućnosti uspjeha domaćinu kao da su drhtale ruke i jednostavno nije znao takav dobro raditi s mjenjačem. U ovoj priči sve priče o taktikama te o nesreći ili pehu padaju u vodu, ispadaju »štorije od kunelića«. Koliko je god kompliciran, toliko je nogomet i jednostavan, u ovom slučaju umjesto lavlje rike bijeli su bili zečjeg srca.

Izašli su na teren i u krasnom dekoru ispali su glumci koji na velikoj pozornici tako zaborave tekst da im ne može pomoći ni šaptač. Osim znanja s loptom, za vrhunske dosege treba i mentalna čvrstina, nezaboravna je poruka psiholoških testiranja vrhunskih sportaša iz bivše države među kojima je bilo puno Hrvata. »Kontrolirana agresivnost u kritičnim situacijama«, poslao je poruku o njima stručni državni institut.

Rijeka toga nije imala iako je kroz sezonu igrala najbolji nogomet i imala najbolje rezultate. Umjesto autoceste do trofeja, to je ispala parabola u kojoj već tjednima svjedočimo stalnom padu. Sada je ikarovski izgorjela nadomak Rabuzinovu suncu, nakon utakmice počeo je pljusak, kao da se nebo rasplakalo poslije tog tužnog izdanja momčadi s Rujevice.