Europski prvak na preči

Tin Srbić vratio se u rodni Zagreb: Meni je puno lakše nastupati u finalima nego u kvalifikacijama

Davor Petrović

Snimio Davor KOVAČEVIĆ

Snimio Davor KOVAČEVIĆ

Imao sam veliku želju osvojiti to zlato. Taj cilj sam si postavio nakon Olimpijskih igara kako bih imao nešto da me tjera naprijed. Sada nemam što filozofirati, samo mogu biti sretan - kaže Srbić



ZAGREB – Povratak novopečenog europskog prvaka Tina Srbića ovog se ponedjeljka odužio jer je avion iz Istanbula kasnio skoro sat vremena, ali to nije smetalo sve koji su ga došli dočekati. Zapravo, njegova obitelj i prijatelji već su navikli na takve situacije, a vrlo vjerojatno i djelatnici Međunarodne zračne luke “Franjo Tuđman”.


Brojnim medaljama s najveće scene Srbić je na Europskom prvenstvu u Antalyji dodao zlato na preči, čime je ostvario cilj koji si je, kako sam kaže, zadao nakon Olimpijskih igara u Tokiju. Rezultat 14.233 bio je dovoljan za prvo mjesto ispred Talijana Carla Macchinija, koji je ostvario 14.200.


Umor


– Sada sam hladne glave, ali sam i jako umoran jer je putovanje dugo trajalo. Imao sam veliku želju osvojiti to zlato na Europskom prvenstvu. Taj cilj sam si postavio nakon Olimpijskih igara, kako bih imao nešto da me tjera naprijed. Iskreno, nisam očekivao da će doći ovako brzo. Sada nemam što filozofirati, samo mogu biti sretan – rekao je Srbić nakon povratka u Zagreb.


Snimio Davor KOVAČEVIĆ




Novom prvaku Starog kontinenta najviše se razveselio njegov pas Zdenko, koji nije znao gdje bi od sreće. Preciznije, Tinova majka Karin jedva je obuzdavala četveronožnog ljubimca dok su odrađivane obveze prema medijima.


– Prije finala sam bio nervozan, ali na jedan drugi način. To je bio jedini dan kada sam zaspao bez problema i spavao osam sati u komadu. Kasnije sam skužio da je to bio danak tremi. Srećom, imam dovoljno iskustva s tim stvarima – dodao je Srbić.


Pored majke i Zdenka, na aerodromu ga je dočekao i otac Saša, prijatelji te Siniša Krajač, glavni tajnik Hrvatskog olimpijskog odbora. No, sve je bilo u ležernom tonu i izostali su uobičajeni pozdravni govori. Zapravo, medijima se obratio samo Srbić, koji je u sedam finala na velikim natjecanjima osvojio šest medalja.


– Moglo je biti i sedam od sedam, ali i ovako mi sve to skupa zvuči nestvarno. Nije da sam se trudio i sam sebi nametao imperativ osvajanja medalja. Jednostavno, meni je puno lakše nastupati u finalima nego u kvalifikacijama – istaknuo je novopečeni europski prvak na preči.


Prema vlastitim riječima, u Antalyji se osjećao kao jedan od kandidata za postolje.


– Talijan je bio najbolji u kvalifikacijama, ali bili smo jednaki, što potvrđuje i razlika u ocjenama. Tih 0.033 je ovoga puta prevagnulo na moju stranu. Međutim, praktički smo bili jednaki. Dok smo čekali da izađe moja ocjena, rekao sam mu da će tih 0.033 biti razlika između nas dvojice, ali da ne znam za koga. Na kraju sam ja bio taj – otkrio je Srbić detalj iz finala.


Snimio Davor Kovačević


Riznica medalja


U njegovoj riznici medalja nalaze se srebra s europskih prvenstava u Szczecinu i Mersinu, te odličje istog sjaja s Olimpijskih igara u Tokiju. Tu su još zlato i srebro sa svjetskih prvenstava u Montrealu, odnosno u Stuttgartu. Ovu iz Antalyje posvetio je Mariju Možniku, aktualnom predsjedniku Hrvatskog gimnastičkog saveza, koji je bio europski prvak na preči u Montpellieru 2025. godine.


– Iskreno, nije mi bilo važno hoću li ga dostići. U finalu mi je bilo puno važnije da je on tu uz mene i da me gleda. Htio sam mu pokazati da ga cijenim, da mi je dobar prijatelj i da je ova vježba za njega i za njegovu obitelj. Išao sam tu novu vježbu sa startom 5.9 i odradio sam ju jako dobro. Znao sam da će to biti jako jako blizu Macchinija i da ćemo se potući za zlato. Na kraju je baš tih 0.033 prevagnulo na moju stranu i presretan sam zbog toga – zaključio je Srbić.


Snimio Davor Kovačević