RIJEKA Kiša ili bura. Nisu ovo dani za biciklizam, ali za Josipa Rumca i Frana Miholjevića nema predaha. Takav je život profesionalca i onoga tko to želi postati, dvostruke prvake Hrvatske u godini na izmaku. Iza Rumca je premijera na jednom Grand Touru, prvi Giro d’Italia, pred Miholjevićem skok iz juniorskog u U-23 biciklizam i novu momčad. Fran je iz Adrije Mobil prešao u momčad Friulija.

– Odmorio sam malo nakon Gira, prebacio se na brdski bicikl i istraživao Učku. Nikad kraja… Učka je velika, dugačka, ima lijepe ceste. Bilo je lijepo nakon Gira odmarati se u svojem kraju – kaže Rumac, 26-godišnjak iz Poljana, član momčadi Androni Giocattoli-Sidermec.

Sportska 2020. bila je specifična zbog pandemije koronavirusa, puno je utrka otkazano, ali tri najvažnije su održane, Giro u jesenskim, umjesto u proljetnim bojama.

– Nakon Gira noge su druge… – kaže Josip Rumac. – U kratkom razdoblju napravio sam puno ozbiljnih i teških kilometara. Zadovoljan sam početnim treninzima s kojima su krenule pripreme za 2021. godinu. Poslužilo nas je i vrijeme, nije bilo hladno, sve ide po planu. Dobili smo i plan utrka, imamo neku viziju i motiv za iduću godinu. Istina, prvi kamp je odgođen, dosta je problema oko putovanja zrakoplovom, cijele organizacije. Međutim, imamo virtualne treninge, svi radimo isto… Momčad je pomlađena, dodano je nekoliko mladih talentiranih vozača iz Španjolske i Italije, a došao je i 22-godišnji Slovenac Žiga Jerman, poznat na našim cestama.

Malo vozača

Iako je osam godina stariji, Rumac često trenira s Miholjevićem.

– Vozimo zajedno tri, četiri puta tjedno, iako je Fran imao školske obaveze. Odradili bismo treninge subotom ili nedjeljom i još dvaput ili triput u tjednu. Vozimo uz more, prema Brseču, od Ičića ili Lovrana praktički nema automobila. Izbjegavamo promet i Rijeku. Puno treniram s Franom, koji prelazi u seniore. Malo nas je ostalo, a mladih nema. Možda mi nekoga potaknemo… Utrka je sve više, a vozača sve manje.

Cesta prema Plominu omiljena je zimska biciklistička ruta. Ljeti je idealna ruta cesta prema Rupi ili prema Klani.

– Sada je malo prehladno za tu rutu. Cesta uz more je vječna zimska dionica, ali ljeti zaista svašta vidiš, malo je previše divljanja. Sada, kada je sve zatvoreno, nema nikakvog prometa i prekrasno je za voziti.

U godini na izmaku Rumac je napravio 33 tisuće kilometara u 345 radnih dana. Dani za predah bili su samo oni rezervirani za putovanja prema Aziji ili Južnoj Americi.

– I dane odmora provodim na dva kotača. Aktivna regeneracija…

Iduća sezona donosi nove kilometre i nadu da će 2021. godina proći sa što manje otkazanih utrka. Jedna utrka u Kolumbiji i jedna u Maleziji već su precrtane.

– Želja je da krenu natjecanja. Moja prva utrka trebala bi biti Vuelta del Porvenir u Argentini, za koju je prijavljen Chris Froome. Trebali bismo imati čarter iz Pariza, sve će učiniti da nas zaštite. Sada sve ovisi što će se zahtijevati po pitanju država i mjera. Nadam se da ću voziti utrke Milano – San Remo, Strade Bianche, ali i Giro… No, u momčadi je 21 vozač, vidjet ćemo.

Drugi svijet

Fran Miholjević je također sada u talijanskoj momčadi, koja vodi veliku brigu o mladim vozačima.

– Gotovo je s junirskim stažom, ovo je drugi svijet. Povećali su se kilometri na treninzima, sada je svaki trening preko sto kilometara, drugačiji su prijenosi. Nisam mogao dočekati… Sada mogu staviti najteže prijenose, ali s njima ne možeš po ravnom voziti u zadnjoj brzini, samo nizbrdo.
Iako je Franov otac Vladimir bivši profesionalac, a danas direktor CRO Racea, za Frana je velika stvar što ima priliku voziti s Rumcem.

– Zimi često zajedno treniramo. Nisu to specijalni treninzi, ali meni je to veliki motiv. Josip je profesionalac s dosta iskustva, a ne tako davno bio je junior pa se može poistovijetiti sa mnom, što je stvarno super. Pristupačan je unatoč uspjesima, stvarno je super dečko.

Dugo je trajala potraga za novom ekipom, s kojom će prebroditi taj prijelaz u seniore.

– Dugo smo vagali. Tražili smo mjesto u drugim momčadima Pro Toura, a onda se sasvim slučajno pojavila momčad Friulija. I drago mi je da je tako. Stvarno super rade, a imaju trenera koji je radio u Pro Tour momčadi. Imaju iste motive i ciljeve kao ja. Bit će super kada krenu utrke. Samo da krenu…

»Strava«, stranica na kojoj biciklisti bilježe svoje treninge i kilometre, pokazuje da je Fran u 2020. godini prešao preko 18 tisuća kilometara. Iduće će godine biti koja tisuća više.

– Neće biti toliko drastičnog povećanja, ali većina treninga bit će od 150 kilometara, utrke od 200 kilometara. Do sada su utrke bile na 150 kilometara, treninzi do stotinjak kilometara. No, sada će prioritet biti do ljeta završiti srednju školu i pokazati ekipi da na mene mogu računati u utrkama, u stresnim situacijama, a za dvije godine pomoći im u stvaranju rezultata, pokazati da sam vrijedan.

Nije ih zaustavila ni dosadna južina.

– Imali smo sreće, u prosincu nisam nijednom doma došao smrznut, pošteđeni smo hladnoće. Ako pada kiša, odradimo trening na trenažeru. No, u Rijeci se uvijek može pogoditi dva, tri sata bez kiše, što je odlična stvar – zaključuje Miholjević.