Ogled kraj Drave

Poseban susret za Vedrana Jugovića: “Pao mi je kamen sa srca kada je prošlo kolo potvrdilo da i Osijek i Rijeka idu u Europu”

Davor Petrović

Vedran Jugović i Niko Janković/Foto PIXSELL

Vedran Jugović i Niko Janković/Foto PIXSELL

Nikada nisam krio da mi je Rijeka vrlo drag klub. Tamo sam proveo lijep dio karijere, ljudi su me odlično primili i dali mi kapetansku traku - kaže Jugović



ZAGREB   Subotnje gostovanje Rijeke označit će zadnju utakmicu Osijeka na stadionu Gradski vrt, koji će od nove sezone prepustiti svoje mjesto puno modernijem zdanju na Pampasu. Uz dužno poštovanje prema renomiranom suparniku, upravo to predstavlja ključnu stvar za sve stanovnike Grada na Dravi i okolice.


– Sigurno je da će utakmica biti vrlo emotivna i posebna za sve nas iz Osijeka. Koliko vidim po najavama, sva mjesta na stadionu rasprodana su i sigurno će doći puno ljudi. Ova subota je za sve nas posebna. Rijeka i mi se nalazimo na pozicijama koje donose Europu, i s te strane nema imperativa, ali želimo se pobjedom oprostiti od Gradskog vrta – objašnjava Vedran Jugović.


Što za vas, kao rođenog Osječana, znači taj stadion?


– Gradski vrt bio je dom našega kluba više od četrdeset godina, a nogomet se na tom mjestu igra skoro sedamdeset godina. Rekao bih da je taj stadion jedno od kultnih mjesta HNL-a, kao i Kantrida. Zato će i biti puno emocija u subotu.


Prije nešto manje od deset godina igrali ste za Rijeku na zadnjoj utakmici Bijelih na Kantridi, zajedno sa sadašnjim suigračem Marinom Leovcem. Mislite li da će i sada biti slično?




– Ovo je ipak drukčije jer svi znaju da Osijek ide na novu lokaciju. Rekao bih da ljudi u Rijeci zapravo nisu u potpunosti shvaćali taj trenutak jer se tada dosta pričalo o renoviranju Kantride. Siguran sam da je velika većina vjerovala da će se Rijeka brzo vratiti pod svoje stijene. Možda će nekome zvučati glupo, ali meni je Kantrida ostala u srcu. Mislim da je to stadion s dušom. Još kada se sjetim navijanja Armade i velikih europskih utakmica koje smo tamo igrali. Feyenoord, Sevilla… To su bili nezaboravni trenuci. Svaka čast Rujevici, koja je stvarno odličan stadion, ali meni je Kantrida ipak nešto posebno.


Priznanje protivnicima


Vjerojatno vam je laknulo kada se u prošlom kolu ispostavilo da ova utakmica neće biti eliminacijska u borbi za Europu?


– Nikada nisam krio da mi je Rijeka vrlo drag klub. Tamo sam proveo lijep dio karijere, ljudi su me odlično primili i dali mi kapetansku traku. Bilo bi licemjerno da kažem bilo što drugo. Tako moram reći da mi je pao kamen sa srca kada je prošlo kolo potvrdilo da i Osijek i Rijeka idu u Europu. Iskoristio bih ovu priliku da odam priznanje Istri 1961 i Varaždinu, pa i Slaven Belupu, koji su nam opasno prijetili do zadnjeg trenutka. Nama nije bilo ugodno, kao, vjerujem, ni igračima Rijeke, ali barem su ljubitelji nogometa mogli uživati u toj neizvjesnosti.


Kakva utakmica se onda može očekivati?


– Tvrda i neizvjesna. Već sam rekao da se od Gradskog vrta želimo oprostiti pobjedom jer će ta subota ući u nogometnu povijest Osijeka. Plasman u Europu riješen je, ali tu je borba za treće mjesto. Dolazi nam veliki rival, a uvjeren sam da ćemo u takvoj atmosferi dati sve od sebe za rezultat koji priželjkujemo. Naš trener Stjepan Tomas daje cijelog sebe na svakoj utakmici i tu energiju prenosi na nas. On nas je dosta podigao, ali ne treba zaboraviti ni zasluge njegovih prethodnika, Nenada Bjelice, Renea Pomsa i Borimira Perkovića. U subotu, na neki način, imamo i obavezu prema navijačima i zbog simbolike koju nosi zadnja utakmica u Gradskom vrtu.


Nerealna slika


Kakav dojam je na vas ostavila Rijeka u ovom dijelu sezone?


– Oni su jesenas radili kiks za kiksom i potonuli su do dna tablice. U ovom dijelu sezone vratili su se i počeli su nizati fantastične rezultate. To nije bila ni prava ni realna slika Rijeke. Dovoljno dugo sam u nogometu da znam kako takve stvari nije lako preokrenuti i zato samo mogu čestitati Sergeju Jakiroviću i svim igračima Rijeke. Uspjeli su se vratiti i ostvarili su novu sinergiju s navijačima. Ove sezone i mi smo bili u sličnoj situaciji, s time da su naše amplitude bile češće. Promijenili smo četiri trenera, stalno smo se dizali, pa padali, pa opet dizali i padali… Svi smo sretni što smo uspješno izgurali sezonu do kraja.


Kada se povede riječ o udarnim iglama Rijeke, vjerojatno izdvajate Matiju Frigana?


– Ne može se ignorirati činjenica da je on u ovom dijelu sezone postigao puno golova i potvrdio svoju klasu. Međutim, Rijeka nije samo Matija Frigan. U nogometu pojedinac može izbiti u prvi plan samo ako je kolektiv izuzetan. Rijeka je jaka na svim pozicijama, a to znači da je momčad njezina najveća snaga.