Matija Frigan

Riječki reprezentativni napadač 2024. je dočekao u rodnom gradu: “Nisam pogriješio odlaskom u Belgiju”

Denis Frančišković

Matija Frigan/Foto M. GRACIN

Matija Frigan/Foto M. GRACIN

Želim odigrati sezonu najbolje što mogu i završiti na Euru - kaže Frigan



RIJEKA   Matija Frigan opet je na Kvarneru, kratki odmor od nogometa prigoda je za obiteljsko druženje, pa ma makar i ono novogodišnje. Za Božić, naime, zbog klupskih obveza nije stigao u Rijeku, iz koje će, nakon terapija i individualnog treninga zbog ozljede koja postaje prošlost, odmah poslije Nove godine put Belgije pa s Westerloom na pripreme u Tursku. Kako sam ističe, bit će to posebno teške pripreme jer su zahtjevi Jupiler Pro Leauge daleko veći od onih u HNL-u.


Prošlo godinu Matija, koji će za nešto više od mjesec dana napuniti 21 godinu, pamtit će po puno toga dobroga. Nakon što je iskoristio prigodu u Rijeci i zabljesnuo golovima, u lipnju je ostvario zvučan transfer u puno jaču ligu u iznosu od 5,5 milijuna eura i postao najskuplji igrač u povijesti kluba iz provincije Antwerpena.


Uz to, stigao je i poziv izbornika Zlatka Dalića i prvo okupljanje s Vatrenima u okviru kvalifikacija za Euro 2024. u Njemačkoj. Na kraju je završio i kao 12. najperspektivniji napadač na svijetu u konkurenciji igrača rođenih 2003. i mlađih.




– Prvi put u životu imam složeniju ozljedu. Na zagrijavanju sam kod zadnjeg udarca prije odlaska u svlačionicu opalio po golu i osjetio kao da mi je nešto doslovno eksplodiralo u kvadricepsu. Odmah sam znao da nije tako bezazleno.


Sljedeće jutro sam napravio ultrazvuk i magnetsku rezonancu, ruptura nije bila toliko velika, ali sam dva tjedna bio out. U Rijeci sam samo nastavio terapije – kaže Matija. – Već sprintam, a sve što mi treba imao sam ovih dana u dvorani na Zametu.


Dolazak u Rijeku u blagdanske dane očekivano budi posebne emocije.


– Ajoj… Ne trebam niti govoriti. Tamo mi je dobro, ali ipak sam se nekako preporodio i jedva čekao doći doma. Kad sam krenuo iz Belgije, javili su da mi je let otkazan, ali snašao sam se. Našao sam let za München pa doma.


Tu je obitelj na prvom mjestu. Što mi je još nedostajalo? Domaća kuhinja, pogotovo za Badnjak i Božić. U Belgiji živim na piletini i riži, ali nedostajala su mi ta jela »na žlicu«.


Westerlo je polusezonu završio na jedanaestom mjestu s pet pobjeda i devet poraza. Ipak dobro s obzirom na to da je loše počelo. Momčad je u zadnje četiri utakmice osvojila deset bodova.


– U mjesec dana smo se izvukli iz zone ispadanja, u sredini smo i možemo uhvatiti priključak s gornjim dijelom. Krenulo je jako loše, no promjenom trenera krenulo je puno bolje. Dižemo se…


Intenzitet i Dinamo


Matija je dosad zabio četiri gola i u prosjeku igrao 53 minute po utakmici.


– S osobnim učinkom nisam previše zadovoljan, ali niti previše nezadovoljan. Ipak je to za mene nova liga i novo okruženje, prvi odlazak izvan Hrvatske. Trebalo se naviknuti i na život i na nogomet. Moglo je bolje, a vjerujem da će tako i biti.


Novo trenersko ime je Rik De Mil. Nekad je bio vratar…


– Što se promijenilo? Najviše možda komunikacija s igračima. Novi trener radio je u Club Bruggeu zadnjih deset godina i vidi se da zna posao. Najviše se radi na taktici, ali i na snazi. Liga je jako zahtjevna trkački.


A i po pitanju duel igre. Kad sam došao, igrali smo protiv Eupena, momčadi srednje kvalitete, činilo mi se da to nije neka velika razlika od HNL-a. No, kad su na red došli Brugge i Anderlecht, onda se vidi što ta liga znači. Velika je razlika u odnosu na HNL u intenzitetu igre.


Belgija je liga s brojnim strancima, pa tako i Westerlo. Vlasnici kluba su Turci.


– Mislim da je u našem klubu najmanje Belgijaca. Primjerice, imamo dva igrača iz SAD-a, jednog iz Australije… No, svi su ok. Većinom sve su to mladi igrači. Priviknuo sam se brzo. Klub je vrhunski organiziran, sada smo dobili i novi kamp, jedan od najboljih u državi. Stadion pak prima 11 tisuća gledatelja. U planu je novi projekt za 2025. godinu. Turci su vlasnici, kao i većina ljudi koja radi u klubu.


Klupske ambicije su puno veće od trenutačnog stanja.


– Predsjednik je izrazio želju da budemo među šest najboljih klubova i pokušamo izboriti Europu. Sve je krenulo nizbrdo, a bilo je i nesreće, znali smo voditi 2:0 pa za deset minuta dobiti tri gola. Imamo težak raspored na početku drugoga dijela, ali vjerujem da ćemo se dignuti.


Zlatko Dalić svojevremeno je izjavio da bi želio da je Frigan otišao u jači klub.


– Ne znam što bih rekao. To je bio moj izbor. Vjerujem da je to klub koji je jako dobar za moj razvoj. I mislim da nisam pogriješio i da moje vrijeme tek dolazi. Želja je da eksplodiram na proljeće kao i u Rijeci.


Odlazak u Westerlo bio je ipak iznenađenje za mnoge.


– U igri je bio Sunderland, ali i Celta Vigo, uz dvije, tri ponude iz SAD-a. Kao i jedna iz Katara. Dinamo? Istina, to je možda bilo i najkonkretnije, ali nije se realiziralo. Zadovoljan sam kako mi se razvija karijera. Uostalom, prije godinu i pol igrao sam za Hrvatski dragovoljac.


A sve je krenulo s Grbaca i iz 1. gola…


– Istina, u početku sam čak malo bio i vratar. Ali brzo sam shvatio da to nije za mene. Lutao sam po pozicijama i završio u samoj špici, tamo gdje se najbolje osjećam.


Utakmice Rijeke kod Matije su ritual. Dobro mu se i poklapaju termini za gledanje.


– Rijeku pratim, tu imam puno prijatelja i redovito se čujemo. Polusezona je iznad očekivanja. Jako dobra. Momčad je mlada i posebno dobra u napadačkom dijelu. Gledam gotovo svaku utakmicu. Bilo je jako dobrih utakmica, ali i ta loša protiv Slavena. Trener Željko Sopić to dobro vodi, svi rade dobar posao.


Franjo i prijatelji


Hajduk i Dinamo ipak su najveća konkurencija Bijelima, iz igre je, barem zasad, ispao Osijek.


– Rijeka, Hajduk i Dinamo su tu, vidjet ćemo kako će se sve razvijati. Dinamo je upao u neku krizu, ali više u Europi nego u HNL-u. Poznavajući Jakirovića sigurno će dobro spremiti i pojačati momčad za proljeće. Više sam očekivao od Osijeka, prije svega zbog novog stadiona koji bi trebao biti motiv više i za igrače i za navijače. No, Osijek je nekako stalno na istom mjestu.


Dolazak Marka Pjace bio je posebno zvučan za riječke prilike.


– O Pjaci se možda najmanje pisalo, a on je možda i najveća prijetnja za protivnike. Vanserijski je igrač, uostalom, došao je iz Juventusa. Veliko je pojačanje.


Frigan poznaje gotovo sve mlade igrače Rijeke koji su Bijelima dali novi, prepoznatljivi štih.


– Franjo Ivanović je na istom putu kao i ja, to mu je prva seniorska sezona. Odradio je dobar posao, pogotovo na startu. Pred njim je lijepa budućnost. Jako mi je dobar prijatelj, čujemo se svakih nekoliko dana, kao i Pašalić. Fruka znam iz U-21 reprezentacije.


Uz Labrovića, u reprezentaciju su pozvani Pašlić i Pjaca. Rijeka ima sve veći broj reprezentativaca.


– Pašalić je skrenuo pozornost na sebe. A i već u premijernim nastupima za Vatrene pokazao kvalitetu. Mora zapeti i raditi kao i svi mi. I na meni je da zapnem, da što više zabijam, a onda je na izborniku da odluči.


Reprezentacija je iznova izborila jedno veliko natjecanje. Bilo je manjih kriznih trenutaka, ali ponovila se stara, uspješna priča.


– Bio sam na okupu u drugom ciklusu reprezentacije, a Euro je izboren potom u trećem. Čeka nas teška skupina, ali mislim da smo najbolji kad je najteže. I Albanija će biti zahtjevan protivnik. No, nemamo se koga bojati.


Dalić i dečki rade stvarno dobar posao, najbolji u povijesti. Svi su kao obitelj, a kad sam došao na prvo okupljanje bio sam jako lijepo primljen. U reprezentaciji je sve na vrhunskoj razini. Euro? Velika bi mi želja bila zaigrati u Njemačkoj i dat ću sve od sve da to probam i ostvariti.


Nova godina je i vrijeme želja.


– Samo da bude zdravlja. Želim odigrati sezonu najbolje što mogu i završiti na Euru. I, naravno, da mi se brat potpuno oporavi – zaključio je Frigan.


Zdravlje brata blizanca Antonija ide na bolje

Obitelj Frigan prije godinu i pol dana pogodila je jako teška situacija. Matijin brat blizanac Antonio, inače vratar koji je prošao omladinsku školu Rijeke, nakon operacije koljena koja je trebala biti rutinska, završio je u komi.


– Bratov oporavak ide dobro. Iako to još nije super. Na liječenju je u privatnoj zagrebačkoj poliklinici. Vježba i radi sedam sati svaki dan. Otišao je na operaciju i nešto se zakompliciralo. Mi niti dandanas ne znamo što.


Bio je potom 15 dana u induciranoj komi, od pomalo banalne operacije došao je u jako tešku situaciju. Jedno vrijeme bio je u bolnici na Sušaku, tu se nije mogao probuditi pa je prebačen u Zagreb gdje se probudio nakon dva dana.


Onda je počeo za njega najteži dio, nije mogao ni razgovarati ni ustati. Ali ide nabolje. Bilo nam je stvarno jako teško, ali našli smo snage. Ja sam tada još igrao važne utakmice i cijela ta situacija mi je nekako bila samo motiv više – prisjeća se Matija.