PULA Borba za igrače, ponegdje i trenere, borba za bolje uvjete rada, ali i borba za utjecaj u krovnoj hrvatskoj nogometnoj organizaciji (HNS), u punom je jeku. Drugim riječima, prijelazni rok razdoblje je u kojem se pripremaju temelji za novu natjecateljsku sezonu. Kad je istarski prvoligaš u pitanju, ta borba oduvijek ima i dodatnu dimenziju jer, kao što je poznato, veća riba jede manju. Moćniji klubovi, osim proračuna i kvalitete u pravilu imaju i jači lobi u HNS-u. Pa postoje »jednaki« i »jednakiji« klubovi.

Zato je vrlo značajan podatak da se predstavnik pulskog kluba »ugurao« u Izvršni odbor HNS-a. Darko Raić Sudar, bivši igrač i kapetan, potom pomoćni trener, pa trener, čak i spasitelj u sezoni nakon koje su Baski preuzeli Istru 1961, odabran je da bude »taj«.

Raić Sudar znao je istovremeno biti voditelj Drosine kao zaposlenik Pula sporta, trener, ali i član Uprave kluba ispred Grada Pule. Potom je popisu funkcija pridodao i onu predsjednika NSŽI-ja, krovne nogometne organizacije u Istri. Međutim, tek kada se u taj izbor uplela politika, koja ga je postavila.

Ne može se reći da se u tadašnje vrijeme nije pokazao pravim izborom jer je umnogome doprinio boljem radu NSŽI-ja. Logično je stoga da je prepoznat u HNS-u, sam predsjednik Marijan Kustić i njegova »svita« osobno su ga došli podržati u Pazinu na Skupštini NSŽI-ja kad je dobio drugi četverogodišnji mandat nakon što je bio jedini kandidat.

I sve bi to bilo super da se već uoči Skupštine nisu pojavili tamni oblaci. Pročulo se da će upravo Raić Sudar postati novi sportski direktor Rijeke. Tom je prilikom predsjednik NSŽI-ja odbacivao te navode. Isto je govorio i odgovornima u pulskom prvoligašu, koji su stoga ponovo stali iza njega u kandidaturi. Međutim, nedugo zatim Damir Mišković i Srećko Juričić ipak su ga nagovorili da preuzme tu funkciju u Rijeci.

Može i gore

Odmah se postavilo pitanje hoće li Raić Sudar nakon toga podnijeti ostavku na funkciju predsjednika NSŽI-ja. S pravne strane, prepreka da obnaša te dvije funkcije istovremeno nema. S moralne strane definitivno ju je trebao podnijeti čim je stupio u riječku kancelariju. Tada se ne bi doveo u situaciju da ga TV kamere uhvate kako slavi izjednačujući pogodak Rijeke na Rujevici protiv Istre 1961 (2:2), kojim su, ustvari, ugašene nade u pulski premijerni izlazak u Europu. Predsjednik istarskog Saveza slavi pogodak u mreži istarskog kluba (!?). Može li gore? Može.

Prema dosadašnjim potezima teško je vjerovati da će ljudi iz Istre 1961 pokrenuti ovo pitanje. Iako bi definitivno trebali. Javnost to od njih traži. No, legalno ne mogu.

Predsjednik NSŽI-ja treba se boriti za boljitak nogometa u Istri čija je perjanica Istra 1961. A pulski je klub tradicionalni rival susjedu preko Učke, čiju sportsku politiku sad kreira predsjednik NSŽI-ja. Ujedno i član IO-a HNS-a. Sukob interesa je neminovan.

Funkcija previše

Baš zbog brojnih zasluga koje je Raić Sudar imao u pulskom i istarskom nogometu, očekivalo se da će sam podnijeti ostavku na poziciju čelnog čovjeka NSŽI-ja. Međutim, to se nije dogodilo i to mu se zamjera sve više. Sve dobro što je dosad napravio s ove strane Učke, zaboravilo se profesionalnim prelaskom u Rijeku.

S pravne strane, pulski klub nema načina isprovocirati smjenu čelnog čovjeka istarskog nogometa. Posebno jer Istra 1961 nema svog predstavnika u Izvršnom odboru, niti u Skupštini NSŽI-ja.

Slična je priča i u HNS-u. Članovi Skupštine su Paolo Barbo i Igor Žiković ispred NSŽI-ja te predsjednik Istre 1961 Branko Devide Vincenti, dok je član IO-a HNS-a Darko Raić Sudar koji je u Skupštinu biran kao predstavnik Istre 1961, a sada je aktualni sportski direktor Rijeke.

Upravo zato što Istra 1961 nema predstavnika u Skupštini NSŽI-ja, bez obzira na to što bi uz glasove dva trećeligaša, ili par županijskih klubova, imala dovoljno »glasova« da pokrene smjenu, njezini »glasovi« ne vrijede ništa jer ih nema tko zastupati. Bizarna situacija u kojoj je Raić Sudar obmanuo sve. I Istru 1961, i skupštinare NSŽI-ja, i istarske klubove.