RIJEKA  Bijeli s Rujevice guštaju u predblagdanskom ozračju, Rujevica je postala i već dugo ostala svjetionik HNL-a. Devet postaja prije kraja Riječani nisu mogli poželjeti bolju startnu poziciju za četvrti krug, prije kojeg je postalo izvjesno da će Jadranski derbi na Rujevici dočekati s prednoću nad konkurencijom.

Ostaje pitanje hoće li ona ostati ista, manja ili još dodatno podebljana, u prilog čega bi, uz pobjedu nad Rudešom, Riječanima najviše »sjeo« remi na Poljudu u najvećem hrvatskom derbiju koji je to generalno uvijek, ali je posljednje desetljeće pomalo i izblijedio, ponajviše zahvaljući uspjesima kluba s Rujevice.

Rijeka je uz lidersku poziciju uvjerljivo najbolja momčad proljeća, osvojila je četiri boda više od Dinama (24/20) uz jedan poraz koji imaju i Zagrepčani, ali i uz njihova dva remija, za koje Bijeli nisu znali.

U istom razdoblju momčad Željka Sopića je zabila 20 golova ili 2,66 po utakmici, a primila tek četiri ili manje od pola pogotka po susretu (0,44).

Efikasan napad i granitna obrana uz poslovično razigranu vezu te bitno promijenjen pristup i mentalitet u gostujućim izdanjima bili su ključ uspjeha.

Jokeri

U cijeloj riječkoj priči, koja poprima elemente bajke, ovog su proljeća ipak petorica igrača iz zlatnih unutrašnjih rezervi vukla i povukla Bijele na sam vrh.

Secira li se njihov učinak i uloga, radi se, zanimljivo, čak o trima obrambenim igračima, jednom veznom i klasičnom napadaču.

Na sam spomen igrača koji je bio najveći junak Bijelih u nastavku sezone svakako se prvo nameće ime Nike Galešića.

Rijekin »gastarbajter« zabio je četiri gola ove godine, tri u prvenstvu i jedan u Kupu protiv Rudeša koji je kao jedini pogodak na utakmici odveo momčad u polufinale Kupa.

Galešićev gol bio je vrijedan tri velika boda u Velikoj Gorici za preokret i rezultat 2:3 u 89. minuti. Protiv Varaždina na Rujevici momčad se dugo mučila i teško lomila otpor vrlo dobrih gostiju, sve do 79. minute kad se opet nije ukazao Galešić i prelomio susret.

Mitrovićev gol u 90. bio je samo pečet na jedno od lošijih izdanja. Galešić je potom slomio Farmaceute u gostima jedinim pogotkom na susretu, a tako je bilo i jesenas kad se u neviđenom slalomu prošetao od svog do suparničkog šesnaesterca.

Vezni igrač Veldin Hodža nakon Nike prometnuo se u drugog junaka Bijelih, zabivši pet golova u 2024. godini. Svakako je ostao upamćen njegov hat-trick Osijeku, premijerni u bijelom dresu u kojem je znalački koristio Frukove asistencije.

No, Hodža je zabio i Lokomotivi u velikoj pobjedi (4:0), načeo je i Istru 1961 također u glatkom trijumfu (3:0). Sjajno je iskoristio priliku izostankom Jankovića u srcu veze jer je u sustavu 4-1-4-1 prednost ispred njega imao Selahi kao jedini zadnji vezni.

Sopić mu je u novoj situaciji namijenio ulogu ofenzivnog veznog na desnoj strani i uz Smolčića jedini pravi izdanak Rijekine škole, to je iskoristio na najbolji mogući način.

Iako je riječ o defenzivcu, Hodža je pokazao kako mu igra u oba smjera itekako odgovara.

Napadač Jorge Obregon probudio se kad je momčadi najviše trebalo. Često osporovan i kritiziran, bio je veliki »joker« u pobjedi u Jadranskom derbiju nakon koje je zapravo i počeo pravi uspon i čuvanje prvog mjesta.

Nakon sjajnog pogotka na Poljudu krucijalan je bio njegov učinak protiv Gorice u uvjetima na rubu regularnosti. Jorge je bio oba puta precizan s bijele točke za opet teško izborenu, ali u konačnici zasluženu pobjedu.

Angažmanom Marića bitno je zaoštrila konkurencija u vršku napada, a kako je dugo bio u sjeni Ivanovića, to sve kao da je dodatno motiviralo Kolumbijca koji će sigurno biti važna karika u završnici sezone.

Posebno po pitanju energije, razvlačenju linija i u trenucima visokog pritiska na protivnika.

Mirnoća

Visoki stoper Stjepan Radeljić napokon se nakon Poljuda ustalio u momčadi i zajedno s Galešićem pomalo istisnuo iz udarne postave Dilavera i Mitrovića, dva iskusnika koja bi poželjeli u svojim redovima vjerojatno i Dinamo i Hajduk.

Radeljić nije iznenađenje za one koji su pratili njegove igre u Sheriff Tiraspolu, jer riječ je o igraču s bogatim euro iskustvom i igraču koji je navikao osvajati trofeje.

Sa Sheriffom je triput bio prvak i osvojio dva Kupa, jedan naslov osvojio je i sa Zrinjskim, a prije dolaska na Rujevicu bio je i igrač godine u bivšem klubu.

Radeljić zapaženo funkcionira u tandemu s Galešićem, posjeduje bitnu Dilaverovu mirnoću i dominira skok igrom u posljednjim ogledima.

Ima tu i ponešto grešaka, ali na neki način stvoren je »beton« prema Labroviću, a momčad još nije primila nijedan gol na Rujevici ove godine.

Ove godine važan je doprinos i Brune Bogojevića, »igrača zadatka« koji je u karijeri zajedno kao i Grgić mijenjao najviše pozicija.

Klasično je desno krilo, ali može igrati povučenije na desnom beku. No, sada je jako dobro zamijenio ozlijeđenog Godu na lijevom boku.

I dobro funkcionirao uz aut liniju s isturenim Pjacom. Ta suradnja najbolje je došla do izražaja protiv Lokomotive kad je u repriznim akcijama zabio prva dva gola i bacio Lokose na koljena.

Protiv Osijeka i Slavena bio je na klupi, strpljivo čekao novu šansu, a nju će zasigurno dobiti i u odlučujućem krugu.

Sve u svemu, unutrašnje pričuve od koje su neki postali i standardni igrači, velika je, možda i presudna kvaliteta Rijeke u dosadašnjim uspjesima, poglavito proljetnim.

I veliki adut za završnu bitku u kojoj je Rijeka (ne)očekivano dobila ulogu prvog favorita.