RIJEKA Ivica Kulešević, trener Osječana, nije neposredno nakon utakmica mogao suspregnuti bijes i razočaranje. Zasluge za ispadanje iz Kupa Hrvatske prišio je pošasti zvanoj suci, a, kaže Kulešević, za nešto je kriva i ni manje, ni više nego – “stara Jugoslavija”. Valjda ona socijalistička jer kraljevinu trener Osječana sigurno nije proživio i doživio. Kulešević nije ni prvi ni posljednji trener u HNL-u koji u suđenju i sucima traži izliku za poraz. Kada se govori o Pajačevu suđenju onda treba uzeti u obzir jednu olakotnu okolnost. Nedostatak talenta za taj odgovoran posao što je pitanje za one koji selekcioniraju suce, a ne trenersku struku. Nije tu bilo namjere da se bilo koga ošteti već dovoljno neznanja, odnosno nedostatka osjećaja da se utakmica puna emocija i agresije ne bi ispustila iz ruku tek što je počela. Da je Pajač imao namjeru pomoći Rijeci onda bi u ranoj fazi utakmice poslao u svlačionicu veznjaka Osijeka Danijela Lončara nakon krvničkog starta na Alexanderu Gorgonu. Takvi startevi su se i u “staroj Jugoslaviji” kažnjavali kartonom! Možda i onim crvene boje. Austrijskog napadača je samo spretna reakcija spasila od teže ozljede i moguće loma skočnoga zgloba. Lončar je prošao samo s usmenom opomenom. Obično su takve startevi dio baražne vatre i trenerske pripreme za utakmicu (prvi start mora biti za žuti!), odnosno najava onoga što će se događati kroz utakmicu. Ovoga puta su se takve pretpostavke ispostavile točnima.

Krađa

Sudačke analize će reći svoje oko dvaju spornih detalja – isključenja Kleinheislera u 56. minuti i penala u 73. minuti nakon duela Talysa i Capana u gostujućem kaznenom prostoru. Činjenica je da je u obje situacije Pajač imao elemente za svoje odluke, da je mogao odlučiti i drugačije, ali da obje situacije ne treba vaditi iz konteksta utakmice koju je odredila izrazito agresivna igra gostiju. Mađarski veznjak plesao je rubu drugoga žutoga kartona praktički cijelu utakmicu, a Talysov (pre)visoko podignuti lakat je činjenicno umalo završio tamo gdje nikako nije smio. Jasno je da će navijači Osijeka u te dvije odluke vidjeti “krađu” kao što su navijači Rijeke vidjeli “krađu” prošle jeseni kada je Osijek u Gradskom vrtu preokrenuo u nastavku riječku prednost od dva gola i pogotkom iz debelog zaleđa u samom finišu utakmice došao do važne pobjede.

Osječki gazda je mnoge stvari “iskopirao” od svojega riječkoga uzora Damira Miškovića, gotovo sve osim potrebe da konačno uloži i u struku i pronađe trenera kojemu će povjeriti u ruke ozbiljan nogometni projekt

Trener Osijeka Ivica Kulešević je tada mirno i staloženo hvalio sjajnu partiju obje momčadi, nije spominjao suce, a kamoli se sjetio “stare Jugoslavije”. Zaboravio je i na “sudačku pošast” koja je prošle nedjelje na Rujevici ponovo razotkrila najveći osječki problem od Meštrovićeva preuzimanja prvoligaša iz Gradskoga vrta.

Riječki uzori

Osječki gazda je mnoge stvari “iskopirao” od svojega riječkoga uzora Damira Miškovića, gotovo sve osim potrebe da konačno uloži i u struku i pronađe trenera kojemu će povjeriti u ruke ozbiljan nogometni projekt. Osijek se pokušao probiti u finale Kupa na mišiće, klasičnom “seljačkom tučnjavom”. I dok je Simon Rožman sjajnom reakcijom u nastavku drugačije posložio figure i ispostavilo se pokrenuo svoju momčad prema pobjedi Kulešević je zajedno da svojim suradnicima gubio energiju i koncentraciju na suce i suđenje. Iz aviona se vidjelo da će sporohodni Mađar prije ili kasnije pobrati karton jer će zakasniti na neku loptu u duelu i da dobar pokušaj “fizičkog prepada” iz prvoga poluvremena u nastavku gubi svoju efektivnu snagu. Kulešević po svemu sudeći nije imao plan “B”, a kada su kola krenula nizbrdo sve češće se okretao sucima i domaćoj klupi. Na kraju ne treba čuditi da su se njegovi igrači počeli šakama obračunavati po rujevičkim hodnicima. Igrači su se kao što je to uobičajeno počeli ponašati onako kako se ponašaju oni koji ih vode. Tako nešto je nedopustivo za klub koji po svemu biti želi biti ozbiljan i europski konkurentan.