RIJEKA  Sljedeća dva tjedna mogla bi biti ključna. Nije to parafraza poznate domaće inačice iz ne tako davnih vremena koronavirusa, već bliži aktualni trenutak momčadi Rijeke koja gaji izrazito visoke ambicije u prvenstvu, ali i u SuperSport Hrvatskom kupu. I to s pravom. Rijeka se digla iz pepela jeseni prošle sezone i potom odmah uhvatila europski vlak, a već u novoj sezoni toliko dobro posložila svoje kockice da ozbiljno prijeti Dinamu i Hajduku učiniti sezonu u dobrom dijelu promašenom.

I dok Zagrepčani i Splićani uoči međusobnog derbija strepe pod bremenom velikog pritiska, Riječani guštaju u onom pozitivnom iz kojeg se nadaju da će u sinergiji s navijačima prvi presjeći ligašku ciljnu vrpcu. A možda i onu Rabuzinovog sunca koje je u eri Damira Miškovića četiri puta obasjavalo Kvarner. Dakako da je naslov prvaka trofej s puno većom težinom, onaj zasad jedini u povijesti u vitrine Rujevice došao je prije sedam godina kad je Rijeka imala kudikamo na tržištu vredniju i iskusniju momčad.

Bijeli su sada u šansi da s puno jeftinijom momčadi (34,2 milijuna eura) od konkurencije pomrse račune Dinamu (70,9) i Hajduku (56,5) što će svakako bitno povećati vrijednost igračima i donijeti slatke brige na Rujevicu uoči ljetnog zimskog prijelaznog roka. To će se u konačnici dogoditi i ako Bijeli ne uspiju u svim svojim ciljevima, ali koji iz sadašnje perspektive izgledaju itekako ostvarivi. Sve u svemu, Rijeka ima sve bitne preduvjete za slavlje, pred mladim igračima s nekoliko iskusnika šansa je generacije. A ona se sustavno i brižljivo počela slagati već početkom prošle godine, potom je nakon ljetnog remonta sve ušlo u kolotečinu iznad očekivanja, a ogledi s Lilleom samo su dali naslutiti visoke dosege Labrovića i društva.

Najveći forte

Riječka mladost izrasla je u momčad s gardom koju prati »dvostruki« roster, a njen najveći forte je glad za uspjehom. Pašalić, Fruk, Janković, Ivanović… te Labrović, Selahi, Hodža, Smolčić, Galešić… željni su uspjeha, dokazivanja i grizu na putu uspješnih karijera što ih poprilično izdvaja u odnosu na užu konkurenciju. Sličan štih u tom smislu ima jedino Lokomotiva.

Zanimljivo, od aktualne garniture mladih igrača jedino je Niko Janković osjetio slast osvajanja trofeja i to kada je u sezoni 2021./22. osvojio naslov sa Zrinjskim. Veliki udio imao je u osvajanju titule godinu kasnije kada je u tijeku sezone došao na posudbu u Rijeku. Za Plemiće je kao posuđeni igrač Dinama odigrao 37 utakmica i zabio šest golova, za Rijeku dosad 49 i 12 puta bio strijelac.

Od aktualnih igrača najviše trofeja u svojim zbirkama, svaki po devet imaju Emir Dilaver, Matej Mitrović i Marko Pjaca. Dilaver je triput bio prvak Hrvatske s Dinamom, po jednom prvak Austrije s Austrijom Beč i Mađarske s Ferencvarošom, a osvojio je tri mađarska Kupa i jedan hrvatski. Mitrović je u slavljeničkoj riječkoj sezoni u siječnju prešao u Beškitaš na polovini sezone i nije dočekao povijesni naslov iako je bio važan kotač te generacije. Ima jedan naslov s Beškitašom, četiri s Club Bruggem premda nije igrao puno, dva belgijska Superkupa, jedan hrvatski i dva osvojena Rabuzinova sunca s Rijekom.

Marko Pjaca bio je pak triput ligaški prvak s Juventusom, a dvaput s Dinamom. Uz to bio je dio momčadi koje su osvajale dva Kupa Italije i dva Kupa Hrvatske.

Radeljić i Yansane

Stjepan Radeljić jedan je od igrača koji se može pohvaliti također trofejima, triput je bio prvak Moldavije sa Sheriff Tiraspolom s kojim je osvojio i dva tamošnja Kupa. S U-19 momčadi Zrinjskog bio je ranije prvak BiH… Jedno vrijeme igrao je i s Momom Yansaneom koji je po jednom uzeo naslov moldavskog prvaka i Kup sa Sheriffom.

Marijan Čabraja nije puno igrao za Dinamo, ostvario je tek desetak nastupa, ali s Modrima ima jedan osvojeni naslov i jedan Kup. Mirko Marić bio je pak prvak Mađarske s Videotonom u sezoni 2017./18.

Pojedinačnim uspjesima aktualnih pojedinaca Bijelih treba pridodati naslov Primavere Tonija Fruka s Fiorentinom 2020. kao i onaj prvaka Druge lige Nediljka Labrovića iste godine kada je sa Šibenikom izborio povratak u elitno društvo hrvatskog nogometa.

Dilaver, Pjaca, Mitrović i Radeljić, koji u vitrinama imaju ukupno 32 trofeja, već su navikli osvajati »kante«, sada je vrijeme da Janković povede ostatak mladih suigrača prema jednom ili možda dvama trofejima, što je izuzetna prilika jedne generacije.