RIJEKA Slaviti poraz protiv Real Sociedada značilo bi imati gubitnički mentalitet, ali kada se makne rezultat i činjenica da je pogodak primljen u 93. minuti, na Rujevici nemaju baš niti jednog razloga biti nezadovoljni onime što su pokazali protiv španjolske momčadi.

Momčad koja je prije nešto više od mjesec dana bila u svojevrsnoj krizi jer se mučila s Istrom 1961 i Šibenikom, a u gostima gubila od Lokomotive i Osijeka, uspjela je pokazati da u riječkoj svlačionici postoji potencijal za puno veće domete od onih koje su »bijeli« pokazivali na početku sezone.

Mnogi su objektivni i subjektivni faktori na to utjecali, ali na kraju se pokazalo da je forma bila pravovremeno tempirana za europske ispite u kojima je napravljen neočekivani uspjeh. Rijeka je u 20-ak dana od Osijeka (0:3) do Kopenhagena (1:0) napravila iskorak koji je bio potreban da se vrati vjera u igrače, struku i klupsku strategiju, a to je bio preduvjet da se dočeka europska večer u kojoj su odlučivali detalji i tek u završnici ostane bez boda protiv vodeće momčadi La Lige.

Momčad koja se činila ispuhanom dolaskom nekolicine igrača dobila je potrebnu energiju koja je mobilizirala i sve ostale, pronalazak izgubljene forme dogodio se bez dvojice najboljih igrača u prošlom prvenstvu (Čolak je prodan, Halilović ozlijeđen) i Rijeka je s nekim novim licima uspjela promijeniti svoju krvnu sliku.

»Bijeli« su put od anemične momčadi koja uoči europskih ispita nije ulijevala povjerenje u ogledima protiv momčadi sa začelja, do hrabre skupine igrača vođene stožerom s jasnom vizijom i idejom, prošli u nešto više od mjesec dana i pokazali da su na dobrom tragu zadržavanja visoke razine rezultata.

1. Koliko vrijedi sadašnja Rijeka?
Pitanje od prije 40-ak dana dobilo je puno konkretniji odgovor. Na stranu domaće utakmice protiv Varaždina i Slaven Belupa, uz dužno poštovanje tim momčadima, Rijeka je u europskim okvirima protiv Kopenhagena i Real Sociedada pokazala da posjeduje kvalitetu za igrati nogomet na natjecateljskoj razini. Neki su igrači definitivno skrenuli pažnju na svoje mogućnosti i kvalitete, a Rijeka kao momčad da se može i zna oduprijeti kvalitetnijim suparnicima. Kada Europa prođe takvu razinu treba zadržati i u HNL-u.

2. Može li Rožman podignuti momčad?
Simon Rožman definitivno je podignuo momčad nakon poraza u Osijeku. Tih 0:3 nije izgledalo ugodno, ali je imalo neke zanimljive pokazatelje. Dobro mu je došla stanka zbog odgođenih utakmica s Hajdukom i Dinamom zbog Europe te je dobio mir da s igračima pronađe pravi put. Pomoglo mu je i što su neka nova lica (Čerin, Kulenović) donijela potrebnu energiju, što je središnji blok kompaktan, ali još važnije i što je cijela momčad počela vjerovati u ono što radi i što trener od nje zahtjeva. A to nije nimalo zanemariv faktor.

3. Prati li momčad trenerove ideje?
Utakmica u Kopenhagenu najbolje je što se Rijeci moglo dogoditi ove sezone. Osim plasmana u grupnu fazu Europske lige i financijske injekcije, »bijeli« su na toj utakmici mogli dobiti potvrdu da Rožman i njegov stožer znaju što rade, da imaju jasnu viziju kako na najbolji način istaknuti vrline i sakriti slabosti te učiniti momčad konkurentnom na europskoj pozornici. Real Sociedad je definitivna potvrda da momčad prati trenerove ideje, ali i da nekada treba nešto više od toga.

4. Treba li Rijeka mijenjati način igre?
Pitanje koje definitivno ostaje aktualno za HNL. Sasvim je jasno da Rijeka ne može i ne smije igrati na isti način protiv Kopenhagena i Real Sociedada ili protiv Varaždina ili Slaven Belupa. Za domaće prvenstvo trebat će neke promjene, jasno je da u HNL-u malotko može staviti »bijele« pod pritisak s kakvim se nose u Europi, a samopouzdanje iz tih ogleda s momčadima La Lige ili Serie A mora biti temelj onoga što će Rijeka igrati u prvenstvu. Jasno je i da će Rožman težiti tome, ostaje pitanje može li se to dovoljno brzo i dogoditi.

5. Može li se Rijeka vratiti na razinu prije korone?
Po pitanju energije, taktičke odgovornosti pa na kraju i nekog trkačkog dijela Rijeka se definitivno vratila na razinu prije stanke zbog koronavirusa. Naravno, protiv momčadi više europske razine manjak snage u završnici i neki taktički limiti su neminovni, ali polet i želja za dokazivanje definitivno su na pravoj razini. HNL je na kraju taj u kojem će Rijeka dugoročno pokazati može li se vratiti na razinu na kojoj je bila kada je 8. ožujka na Rujevici, igrom i rezultatom, pregazila Hajduk.

6. Hoće li Čolak proraditi i dočekati transfer?
Čolak nije proradio, ali je dočekao transfer i Rijeka je s nekim novim licima krenula dalje, a da se to nije osjetilo na rezultatu. Čolaku se nema što spočitati, u Rijeci je došao do razine kada mora napraviti iskorak, a »bijeli« su u Kulenoviću našli nekoga tko može zadržati visoku razinu igre Rijeke. Kulenović nije »krvoločan« pred golom kao što je to slučaj sa Čolakom, ali donio je potrebnu energiju koja je trebala momčadi. Još ako u kontinuitetu bude zabijao…

7. Treba li mladima još poneko iskusnije ime?
Rijeka je u play-offu Europske lige imala drugu najmlađu momčad koja je izborila plasman u grupnu fazu natjecanja, protiv Kopenhagena je nastupilo čak osam igrača koji su mlađi od 23 godine, protiv Real Sociedada čak devet, a za čiji su doprinos puno napravili oni iskusniji. Prije svih Tomečak i Pavičić koji podižu razinu svoje igračke forme, ali i Velkovski i Andrijašević koji su svojim iskustvom i stavom na travnjaku uvelike olakšali mlađima europske utakmice. Uostalom, Velkovski, Tomečak, Pavičić i Andrijašević su u tim europskim ispitima bili među najboljim igračima Rijeke.

8. Što s igračima koji ne daju dovoljno?
I tu je Rožman uspio isprovocirati reakciju igrača od kojih se u nekim trenucima očekivalo puno više. Tomečak je, pogotovo defenzivno, ponovo na visokoj razini, Velkovski je protiv Real Sociedada pokazao koliko je dobar kada ne komplicira, a Capan je protiv Kolosa i Kopenhagena bio ponajbolji igrač Rijeke. Ne treba zanemariti ni Pavičića koji je 60-ak minuta protiv Real Sociedada igrao odlično… Šteta što su »bijeli« zbog ozljede ostali bez Murića jer je i njegova forma rasla, a bit će zanimljivo vidjeti na kojoj su razini Menalo i Anastasio.

9. Utječe li financijska situacija na motivaciju igrača?
Igrači Rijeke su ušutkali kritičare i pokazali da novac nije ono što ih pokreće, u Europi su očito uspjeli pronaći motiv za daljnji igrači iskorak i sve probleme potisnuli u treći plan. Doduše, i klub je napravio određeni financijski napor, momčad je dobila nagradu za osvajanje Hrvatskog kupa, a dobit će i za plasman u grupnu fazu Europske lige što je u ovim neizvjesnim vremenima itekako pohvalan potez klupskog vodstva. Ipak, i dalje su na trećini plaće, a drugu trećinu će dobiti kada se situacija normalizira.

10. Koga će Rijeka prodati, a koga dovesti?
Čolak, Pandur i Gorgon ostali su jedine (istaknute) figure izlaznog mercata, stigli su Čerin, Arsenić, Kulenović, Menalo i Anastasio (uz povratnike s posudbe Nevistića i Ristovskog) i Rijeka je uspjela ubrizgati svježu krv u momčad. Čerin i Kulenović su donijeli potrebnu energiju, Arsenić se brzo ozlijedio, Menalo i Anastasio još nisu dobili pravu priliku, ali u zgusnutom rasporedu utakmica sigurno će imati vremena pokazati koliki može biti njihov doprinos. Odlaske Pandura i Čolaka, Nevistić i Kulenović, za sada, su dobro kompenzirali.