Zoran Dragojević

Novi predsjednik KK Crikvenice: "Smisao priče je više domaćih igrača u prvoj ekipi"

Katarina Blažević

Foto M. MATEJČIĆ

Foto M. MATEJČIĆ

Prva liga je po mjeri Crikvenice. Osobno bih volio da iz našeg omladinskog pogona bude više igrača u prvoj ekipi i da budu konkurentni - rekao je Dragojević



CRIKVENICA Košarkaši Crikvenice prvu su službenu utakmicu odigrali 20. travnja 1975. godine u Škrljevu, a u godini u kojoj su napravili veliku proslavu 50. rođendana, ujedno zaključili jednu od najuspješnijih sezona u svojoj povijesti. Crikveničani su s trenerom Teddyjem Delačem završili prvoligašku sezonu na osmom mjestu ljestvice koja broji 14 ekipa, ali s istim omjerom pobjeda i poraza kao sedmi Zagreb, a s tek jednim trijumfom manje od šestih Jazina.


– Možda je bilo jednako dobrih sezona, samo su se lige drugačije zvale. Ali recimo, unazad 20 godina ovo je sigurno najbolji rezultat. Osnovni cilj nam je uoči početka sezone bio borba za ostanak i težnja, ako se bude moglo, podići prema sredini ljestvice. Ono što smo si zacrtali je na kraju ispunjeno. Imali smo negdje i sreće pa smo pobijedili nešto što nismo očekivali, a negdje nesreće da smo utakmice u kojima smo bili blizu pobjede otišle na stranu protivnika. Sve u svemu, moramo biti zadovoljni – kaže Zoran Dragojević, dugogodišnji igrač i trener, a odnedavno predsjednik Košarkaškog kluba Crikvenica.


Izjednačena liga


Prva liga je praktički od petog pa do 11. mjesta bila gotovo pa izjednačena, a Crikvenica je na kraju upisala 13 pobjeda i 13 poraza. Uz standardnu domaću i već iskusniju ekipu, momčadi su se pridružili donedavni premijerligaš Luka Vucić, kao i braća Lovro i Fran Došen, koji su imali iskustvo igranja ovog ranga u Gorici i Hermesu.




– Škrljevo i Kaštela su malo iznad svih drugih, Amfora i Vrijednosnice su bile lošije od ostalih, a sve ostale momčadi su mogle pobijediti onu drugu. Liga je bila izjednačenija nego prošle godine. Potrudit ćemo se da i sljedeće sezone imamo sličnu ekipu. Sada uprava mora raditi i dobro se pripremiti. Imali smo ove godine nekoliko pogrešaka u koracima, ali na greškama se uči. Nadamo se sada ispraviti sitne propuste i još bolje pripremljeni ući u novu sezonu.


A nakon jedne od najuspješnijih sezona cilj je da ostane i trener Teddy Delač.


– Trener bi trebao ostati, a nadamo se i gro ove ekipe. Uz dva pojačanja, možda bismo mogli razmišljati da probamo ići prema petom mjestu. Cilj je probati nešto više od zlatne sredine. Naravno, ovisit će sve i o tome kakav roster budemo imali. Pojačanja su ove sezone bila odlična i svatko je dao svoj doprinos. Žao mi je što se Luka Vucić ozlijedio pa nije mogao sudjelovati u završnici prvenstva, ali kroz cijelu sezonu je dao ekipi odlučnost i sigurnost.


Poljak i Veljačić


Što se povijesti kluba tiče, najistaknutije ime je ono pokojnog Slobodana Gračakovića, koji je zajedno s Matijom Hodakom bio jedan od utemeljitelja kluba 1975. godine. Upisao je čak 32 godine rada u klubu, bio je tajnik, trener, predsjednik…


– Slobodan Gračaković bio je kičma cijelog košarkaškog kluba. Svih godina je nosio klub i izbacio mnoge generacije igrača. On je sigurno najzaslužniji za cijelu ovu priču. Klub se osnovao kao sportsko društvo u okviru osnovne škole. Prvu selekciju je vodio profesor Matija Hodak, a tada je igrao i Željko Poljak, koji je jedno od najzvučnijih igračkih imena uz Maura Veljačića što se tiče crikveničke košarke. Mauro zasad nije imao plan igrati. Nedavno je došao pogledati utakmicu. On bi nam bio veliko pojačanje, ali mislim da je zaključio igračku priču.


Mauro bi od velike pomoći bio i mladim domaćim igračima, a novom predsjedniku kluba je glavni cilj upravo njihov razvoj i što veća minutaža u prvoj ekipi.


– Prva liga je po mjeri Crikvenice. Osobno bih volio da iz našeg omladinskog pogona bude više igrača u prvoj ekipi i da budu konkurentni u Prvoj ligi. Onda cijela ova priča ima potpuni smisao. Ove sezone je to samo bio Marko Dragičević i nadam se da će mu se iduće godine pridružiti još barem dvojica. Volio bih da okosnica budu domaći dečki – zaključuje Zoran Dragojević.