RIJEKA Odlaskom Andrije Vukčevića, koji je sreću potražio u Meksiku, na što se potom nadovezala ozljeda Marijana Čabraje koji je stigao iz Hiberniana, lijevi bok Riječana ostao je samo na Bruni Godi kao jedinom igraču na toj prirodnoj poziciji. Goda je uspješno golovima i ubačajima obavljao svoj dio posla, no i njega su iz »kolosijeka« uz crtu desnog boka izbacile ozljede. U isto vrijeme Čabraja se vratio na najbolji mogući način, što za Željka Sopića sigurno znači veliki problem manje.

Čabraja je asistirao Mateju Mitroviću za izjednačujući gol protiv Dinama (2:2), protiv Triestine zabio je efektan pogodak sa 17 metara iz slobodnog udarca (1:1).

– Bio sam skoro tri mjeseca ozlijeđen i van pogona. Dobro se osjećam, ali naravno, teže mi je i treba neko vrijeme da dođem fizički na ono što želi trener, a i ja sam – kaže 26-godišnji Čabraja. – Ova utakmica s Triestinom dobro je došla pogotovo igračima koji smo manje igrali i koji su bili ozlijeđeni.

Nišanske sprave Čabraje pokazale su se jako dobre. I precizne…

– Istina, udarac ide dobro. To je ono nešto što, recimo, imam oduvijek. Volim to ponavljati i usavršavati. Ali svi volimo kad trener da malo više prigode za udarce prema golu na treningu. Nišan je za sada dobar, nadam se da će tako i ostati.

Slatke brige

Lijevi bok imao je dosad pouzdano rješenje u Bruni Godi, istinskom profesionalcu.

– S Brunom sam jako dobar prijatelj, u dobrim smo odnosima i podrška jedan drugome. Igrao je odlično, zabio četiri gola što nije malo za našu poziciju. Sad je, nažalost, ozlijeđen i želim da se što prije vrati. Nadam se da ću ostati u dobroj formi, a kad se on vrati da će trener imati slatke brige.

Čabraja je, kao i Dejan Petrovič, imao prigodu dobro vidjeti suigrače s tribina. I ocijeniti aktualno, ali i proteklo razdoblje.

– Sve je odlično. Mislio sam da će biti nekih problema jer je dosta novih igrača, ali kroz pripreme i dok je trener bio Jakirović već smo se tada dobro upoznali i sve je leglo na najbolji način. Trebalo je malo da vidimo tko se kako kreće, tko kako diše… Sad sve to znamo.

Tko što može i čije su kakve zadaće. Za sada je polusezona odlična, a može biti još puno bolja. Ova momčad ima potencijala za nešto što još nismo niti svjesni. To je možda i bolje. Samo moramo ići polako, a onda vjerujem da možemo dogurati daleko.

Gorica i Lokomotiva

Hajduk, Rijeka i Dinamo ipak su se isprofilirali kao prvi kandidati za jesenski naslov.

– To nije tajna. To se vidi na ljestvici, ali i po izdanjima. Sve nas čeka teška borba, ali to je dobro, neka bude zanimljivo. Mislim da posebnu pozornost treba obraćati na utakmice koje nisu derbiji, tzv. one male. Tu se dobivaju prvenstva. Ovo nije sprint, to je maraton.

Čabraja se na hrvatske travnjake vratio iz škotske lige.

– Liga je zahtjevna, eto Gorica i Lokomotiva su mlade i agresivne momčadi koje nije lako dobiti. Brzo trče i mogu svakoga iznenaditi. U tim susretima, ako popustiš deset minuta, lako dobiješ gol i sve kreće u neželjenom smjeru.

Rijeku čekaju tri gostovanja u nizu. Varaždin i Osijek u prvenstvu te Cibalia u Kupu.

– Čekamo da se naši reprezentativci vrate i da skupimo glave za kraj godine. U svakoj utakmici idemo na pobjedu, ne bojimo se nikoga. Popraviti gostovanja? Svaku utakmicu imamo po 20 udaraca na gol i stvaramo šanse. Tu ne treba stvarati neku negativu, već samo gledati pozitivno. Možda da nas još malo sreća pomazi u tom segmentu – zaključuje Čabraja.