Nakon nekoliko tjedana uvjetovana sam kao Pavlovljev pas – čim ugledam svastiku, slinim«, napisala je nobelovka Olga Tokarczuk u svojim uspomenama s putovanja u knjizi »Bjeguni«, referirajući se na običaj u jednom dalekoistočnom gradu da se vegetarijanski restorani obilježavaju crvenim svastikama. Tako to biva sa simbolima.

Ono što je u Indiji pradavni znak sunca i životne snage, to je u nacizmu simbol užasa i pervertirane ideologije. I autor ovog teksta osjetio je na svojoj koži koliko ti simboli znadu biti zeznuti. Obožavam ljeti hodati u omiljenim i prokleto udobnim zelenim tenisicama kupljenim u Trstu, iza kojih stoji jedan španjolski modni brend. No kadgod bih u Italiji otišao na neki koncert, izložbu ili filmski festival, naročito onaj koji se obraća ljevici, a takve jedino posjećujem, osjetio bih se u njima prilično nelagodno.

Tamo je zelena boja simbol notorne Lege Nord. Simbol zelenih polja Padanije. Legisti je nose na svim odjevnim predmetima, od klasičnih majica do šalova, vjetrovki i čarapa. I u Irskoj vole zelenu boju. No ona je u odnosu na Legu više simbol patriotizma, nego mržnje. Legisti tom bojom na neki način poručuju da su migranti na tim zelenim poljima nepoželjni, kao i u ostatku Italije, osim ako ne beru rajčice u neljudskim uvjetima. Oni koji me na sličnim »eventima« ne poznaju, bulje u moje noge kao da sam stavio »manolice« na jeftinu trenirku. Oni očito ne mare da u državi iz koje dolazim, ta ista boja može biti tek simbol »zelenih« (čitaj: ekologa) ili ljubavi prema žapcima. Upravo je jedan takav žabac ni kriv ni dužan postao žrtva slične transformacije i govora simbola. Žabac Pepe, poznatiji kao Pepe the Frog.

Simbol mržnje

Njegovom sudbinom, ali i sudbinom njegova kreatora Matta Furieja, pozabavio se Arthur Jones u finom doksu »Feels Good Man« premijerno prikazanom na ovogodišnjem Sundanceu, koji će uskoro vidjeti i publika Rijeka Film Foruma koji započinje 29. kolovoza u Art-kinu. Sve je započelo s »kvadratom« objavljenim u stripovskom magazinu Boy’s Club, na kojem Pepe mokri spuštenih gaća, izgovarajući onaj famozni »dobar osjećaj, čovječe«, koji se krije u nazivu doksa. Od tada je Pepe postao ikona američke liberalne ljevice i simbol stonerske kulture bliske ranom Richardu Linklateru, iako ga je autor smatrao »nevjerojatno slučajnim« (»incredibly random«). Ubrzo će mu se dogoditi transfer iz zone alternativnog stripa u »normie« mainstream i memovsku stratosferu, kad su korisnici Tumblra, Reddita i Instagrama počeli koristiti njegov lik u svim mogućim varijantama, nacificirali ga i napravili animaciju na kojoj se avionom obrušava u Twinse.

Paralelno s Pepeom, Furie je napravio i dječju slikovnicu »The Night Riders«. No, Pepeovo neobično putovanje bespućima interneta nastavilo se u neočekivanom smjeru. Njegov lik prigrlili su kao maskotu korifeji američke ultradesnice i bijeli suprematisti. Sve to otišlo je tako daleko, da je Antidifamacijska liga proglasila njegov lik »simbolom mržnje«. Od simbola slackerske kulture Frisca, do simbola mržnje koja se kreira u kuloarima Washingtona. Zato je Furiejev frend Chris počeo skrivati Pepeovu tetovažu koja je krasila njegov biceps, da ga ne bi proglasili Trumpovim fanatikom. Slackera Pepea zamijenit će Pepe s Trumpovom frizurom i Pepe u majici s natpisom »White Lives Matter«, s crtežima na kojima patrolira granicom između Meksika i SAD-a i operira plinskom komorom.

Jer, Furie nikad nije promatrao Pepea kao baštinika Trumpove politike, ali ni one Clintonove (»Možda nikad ne bi glasovao. Najvažnije mu je da se dobro napuši ispred TV ekrana«, kazat će Furie). Zato nije trebalo dugo čekati da krene kontrakampanja #Savepepe (»Pepe je mir i ljubav«). Iako je čitava stvar toliko izmaknula kontroli, da ga je Furie odlučio »sahraniti« i pohraniti u skladište kompletnu kolekciju majica i drugog merchandisinga s njegovim likom. No, ultradesnica će mu ubrzo odgovoriti slikama Pepeova uskrsnuća iz groba. A Furieja u sudskom sporu zastupa pro bono jedan od najvećih stručnjaka za autorska prava, iako ni njegov angažman nije zaustavio suprematističke orgije. Ostaje tek gorki osjećaj bespomoćnosti.

Pepeovo uskrsnuće

Kao da ni to nije bilo dovoljno, Žabac Pepe postaje Pepe Cash, prema zamisli trgovca kriptovalutama koji Vancouverom jezdi u svom Lamborghiniju. Ali ni druga strana ne odustaje, pa Pepe postaje simbol antivladinih demonstracija na vrućim ulicama Hong Konga. Već pomalo umorni Furie diže ruke od Pepea, strogo fokusiran na ilustriranje dječjih slikovnica. Pepe pripada prošlosti, dok u finalnom footageu Jonesova doksa promatramo njegova kreatora kako se s prijateljima kupa u slackerskom blaženstvu planinskog jezera. Jer, Furie nije ni sanjao da će njegov žabac jednog dana postati promotor pervertiranih ideja mržnje. Kako je to kazao sam autor u jednom interviewu, »to je kao da odgajaš dijete, ne znajući da li će ono napustiti gnijezdo kao cijenjeni član društva ili sveti teror«. U gotovo forenzički preciznoj analizi internetske sociologije i životnih ciklusa jednog crteža. Iz Furiejeve napušene svjetlosti u Trumpov najcrnji mrak.