Slavna glumica

Jodie Foster se u Cannesu družila s novinarima: ‘Cijela moja karijera je jedna velika filmska škola’

Stjepan Hundić

Reuters

Reuters

Cijela moja karijera je jedna velika filmska škola u kojoj sam naučila sve što mi je trebalo kako bih postala i redateljica, izjavila je slavna glumica i redateljica



Jodie Foster je na posebnom susretu s novinarima u Cannesu, prisjećajući se svojih glumačkih početaka u vrlo ranoj životnoj dobi, izjavila da je sada pravo vrijeme za žene u filmskoj industriji.


»Doduše još se mnogo toga mora promijeniti i poboljšati u tretmanu žena, ali konačno postoji svijest i to je važno. Izuzmemo li glumicu koja bi glumila moju mamu i šminkerice na setu, nikad nisam vidjela žene na snimanju. Redateljice tada nisu postojale i to me već kao dijete zbunjivalo, iako sam znala da su direktori nekih filmskih studija žene koje bi redovite angažirale muškarce za redatelje. To se u posljednjih deset godina jako promijenilo i silno mi je drago zbog toga«, rekla je Foster.


Slavna holivudska glumica i svjetska zvijezda dobitnica je počasne Zlatne palme za karijeru na 74. filmskom festivalu u Cannesu. Foster je od najranije životne dobi zagazila u svijet showbiznisa, već s dvije godine snimala je televizijske reklame, od sedme se počela pojavljivati u nizu serija, da bi već u 14. godini postala zvijezda nakon legendarne uloge u remek-djelu »Taksist« u režiji Martina Scorsesea, u kojem je glumila tinejdžersku prostitutku na prljavim ulicama New Yorka 1970-ih.


Tugovanje u Cannesu




»Bilo je to, u nedostataku drugih riječi, »komplicirano«, govori nam slavna holivudska glumica na savršenom francuskom na kojem se medijima obraćala tijekom čitavog susreta prisjećajući se svog prvog dolaska u Cannes 1976. godine upravo s filmom »Taksist« pa objašnjava: »Bila sam tinejdžerica i sve mi je to bilo jako uzbudljivo, a onda je nekoliko dana prije puta u Cannes umro moj jorkširski terijer, kojeg sam obožavala, što me jako pogodilo. U Cannesu sam tugovala, a morala sam biti nasmijana i susretljiva, okružena medijima i fotografima. Bilo je to jako stresno za mene, ali znala sam da je važno biti u Cannesu, jer sam shvatila da je »Taksist« film koji će imati veliki utjecaj na kinematografiju kao i na moju karijeru.«


A ta je karijera velika i impresivna; uz niz drugih nagrada Foster je osvojila dva Oscara za glavne uloge u filmovima »Optužena« (1988.) i »Kad jaganjci utihnu« (1992.) i surađivala s velikanima sedme umjetnosti kao što su već spomenuti Scorsese, ali i Spike Lee, Jonathan Demme, Claude Chabrol, David Lynch, Neil Jordan i Robert Zemeckis.


»Cijela moja karijera je jedna velika filmska škola u kojoj sam naučila sve što mi je trebalo kako bih postala i redateljica«, izjavila je slavna glumica koja je i na pragu šestog desetljeća života zadržala djevojačku energiju i mladenački izgled pa nastavila: »Imala sam tek šest godina kada sam, gledajući redatelje na setovima, shvatila da je to ono što ultimativno i ja želim raditi. I to se dogodilo odmah nakon Oscara za glavnu ulogu u filmu »Kad jaganjci utihnu«, kada sam režirala dramu »Little Man Tate«.


«Baš mi je žao«


Iako to sa strane možda tako i ne izgleda, moja karijera nije uvijek bila uspješna, posebno u komercijalnom kontekstu. U kreativnim smislu bih bila zadovoljna, jer sam voljela filmove koje sam režirala i producirala, ali to nikad nisu bili veliki kinohitovi i to me frustriralo, jer uspjeh nije bio potpun. Znate, kad radite u Hollywoodu i živite u Los Angelesu komercijalni uspjeh je nešto oko čega se vrti cijeli svijet. Ljudi vam prilaze i govore: »Baš mi je žao…«, jer film prvoga vikenda nije imao impresivan rezultat. Znalo mi je biti neugodno, jer sam mislila da sam razočarala ljude, ali brzo shvatite da nije sve u zaradi na kinoblagajnama i da ste sretni, jer radite lijepe filmove za ljude koji u njima uživaju. I zbog toga sam ponosna.«


Holivudska glumica i redateljica otkrila nam je i da je danas sretna što se često razilazila u mišljenjima sa svojom mamom, koja se uglavnom nije slagala s njeznim profesionalnim odlukama. »Kad sam joj rekla da sam odlučila studirati na Yaleu, mislila je da sam poludjela i da će tih pet godina studiranja značiti kraj moje glumačke karijere koja je strelovito krenula, a kada sam joj rekla, odmah nakon što sam osvojila Oscara za »Jaganjce« da se želim baviti režijom, rekla mi je da je to jako loša ideja, jer sam na vrhuncu glumačke karijere i zarađujem puno novca. Znam da je htjela najbolje za mene, ali nisam je poslušala i zbog toga sam danas jako sretna.«


Na kraju nam je otkrila i jednu zanimljivost. Iako je u početku dijelila mišljenje svog filmskog mentora Martina Scorsesea, koji je javno popljuvao Marvelove spektakle sa superjunacima etiketirajuči ih kao zabavne parkove, a ne filmove, Jodie Foster se posljednjih godina predomislila: »Mislim da su to fantastični filmovi, jako su mi se dopali serijal »Iron Man« i »Crna pantera«, voljela bih snimiti jedan Marvelov film, ali nije to nešto što mi je primarno. Važno je da postoje opcije i da za sve nas ima mjesta na tržištu.«