U Svetištu Majke Božje od Krasna svečano je proslavljena svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije – Velika Gospa, zaštitnice Gospićko-senjske biskupije. Središnje misno slavlje i predvodio je gospićko-senjski biskup mons. Marko Medo u zajedništvu sa župnikom i čuvarom Svetišta vlč. Stipom Zebom, svećenicima Gospićko-senjske biskupije te brojnim vjernicima i hodočasnicima pristiglima iz različitih krajeva Hrvatske.

Proslavi je prethodila trodnevnica od 12. do 14. kolovoza, tijekom koje su se vjernici pripravljali svetom ispovijedi i misnim slavljima. Na uočnicu Velike Gospe održana je pobožnost Križnoga puta, a misu bdjenja predvodio je vlč. Tadija Tomkić. Središnjoj proslavi pridonijela je i svečana procesija s kipom Majke Božje od Krasna, koji su nosile djevojke odjevene u narodne nošnje. Liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti biskupijski zbor pod vodstvom Ivana Prpića Špike. Biskup Medo u homiliji je podsjetio na dugu tradiciju hodočašćenja u Krasno i generacije vjernika koje su ondje dolazile tražiti mir, utjehu i snagu.

„Draga braćo i sestre! Došli smo našoj nebeskoj Majci – Gospi od Krasna, zaštitnici naše Gospićko-senjske biskupije. Generacije su ovamo dolazile tražiti mir, utjehu i snagu, a ljepota Velebita i Krasna nadahnjivala je pjesnike“, rekao je biskup. Govoreći o smislu hodočašća, naglasio je kako ono nije samo putovanje do svetoga mjesta.

„Čovjek može prijeći stotine kilometara, a da se ništa ne promijeni u njegovu životu. A može učiniti samo jedan korak prema Bogu i taj će korak promijeniti čitavu njegovu budućnost.“

Podsjetio je kako su u Krasno stoljećima dolazili ljudi u vremenima mira, ali i ratova, bolesti, gladi i neizvjesnosti, noseći svoje radosti i križeve. Posebno se osvrnuo na značenje marijanskih svetišta, istaknuvši kako njihova svrha nije samo u ljepoti, povijesti ili tradiciji.

„Ono postoji zato da bi čovjek ponovno pronašao Boga. Na svim tim mjestima događa se isto: ljudi dolaze opterećeni grijesima, a vraćaju se pomireni s Bogom. Dolaze slomljena srca, a vraćaju se s nadom. Najveće je čudo kada ozdravi srce. Kada čovjek koji je izgubio vjeru ponovno pronađe Boga. Kada čovjek oprosti. Kada pronađe mir. Kada ponovno počne moliti. Za većinu nas obraćenje nije jedan trenutak, nego put. Ono je svakodnevno vraćanje Bogu. Ono je odluka da Gospodin iz dana u dan ponovno bude na prvome mjestu. Današnji čovjek često misli da može sve. Napredovala je znanost. Razvila se tehnologija. Čovjek leti u svemir, raspolaže znanjem kakvo nijedan naraštaj prije njega nije imao. Ali uza sve to često ostaje duboko nesretan.“

Dodao je kako uspjeh i napredak sami po sebi ne mogu ispuniti čovjekovu potrebu za smislom. Govoreći o Marijinu Uznesenju, istaknuo je kako ono za kršćane predstavlja znak nade.
„Govori nam da čovjek nije stvoren za grob. Nije stvoren za raspadljivost. Nije stvoren za ništavilo. Stvoren je za život. Za zajedništvo s Bogom. Za vječnost“, zaključio je biskup mons. Marko Medo.