RIJEKA – Ova Noć muzeja, šesnaesta po redu, bila je drugačija i posebna. U okolnostima globalne krize proteklih mjeseci izazvane pandemijom COVIDA- 19, u Hrvatskoj i razornim potresima, većina muzejskih i sličnih kulturnih događanja preselila se u digitalne kanale komuniciranja i prijenosa sadržaja, dok je bilo i događanja uživo koja su organizirana sukladno epidemiološkim mjerama. Zato ove godine nisu vladale gužve na koje smo navikli u Noći muzeja, ali sudionika i događaja ipak nije manjkalo – sudjelovanje je prijavio 171 sudionik: muzejske, baštinske, obrazovne, znanstvene i vjerske institucije. U ovogodišnju Noć muzeja uključili su se i riječki muzeji i neke galerije.

Izložba o Palači šećera

Fotoklub Rijeka imao je premijeru, odnosno unatoč koroni priredio je izložbu dokumentarnih fotografija koje prate preuređenje Palače šećera u Muzej grada Rijeke. Izložba je otvorena u Galeriji Principij, uz popratne videoprojekcije autorice Ingrid Jerković. Na izložbi o Palači šećera autorica fotografija je Marija Lazanja Dušević, a kustos izložbe je Borislav Božić. Kako ističe Božić, ova izložba niz je fotografija koje svjedoče mijenu jednoga industrijskog objekta u instituciju kulture.

– Radi se o Palači šećera, to jest o dijelu bivše tvornice »Rikard Benčić«, koji je od njena raspada zjapio prazan i, štoviše, bio ruglo toga dijela grada. Odlučeno je da će taj cijeli prostor bivše tvornice biti kvart kulture i dosad je tu već zaživio riječki Muzej moderne i suvremene umjetnosti, intenzivno se uređuju Dječja kuća i Gradska knjižnica, a završen je i Muzej grada Rijeke o kojemu je ova fotografska priča, odnosno fotografski esej o uređenju i preuređenju Upravne zgrade Palače šećera u Muzej grada Rijeke.

Sve faze rada i preuređenja fotografski bilježi Marija Lazanja Dušević, viša kustosica i dokumentaristica muzeja. Premda je fotografiranje, to jest dokumentiranje događaja u muzeju dio njenog profesionalnog posla koji bi se mogao i definirati kao hladni, formalni administrativni rad, ona tom poslu pristupa s najvećom razinom strasti koju nose samo istinski kreativci.

Prateći svakodnevno i fizičku i duhovnu mijenu povijesnog prostora, Marija je napravila na tisuće fotografija. Na ovoj izložbi ih je samo šezdeset i to je sasvim dovoljno da steknemo osnovni doživljaj ove važne preobrazbe – osvrnuo se Borislav Božić.

Performans o govoru mržnje

Noći muzeja pridružila se i Galerija Kortil, u kojoj su se kroz performans »(Ne) mrzimo baš sve?« autorice Martine Hrlić Rogić, u produkciji Plesne grupe Flame, brisale poruke mržnje.

Performans se bavi temom govora mržnje trajno fiksiranog šaranjem grafita po riječkim fasadama, a zamišljen je kao kombinacija izvođača i videomaterijala, koji ukazuje na simbole poput svastike i »U« te poruke mržnje prema Romima, Srbima, homoseksualnim osobama, policajcima, Dalmatincima…, kojima su išarane riječke fasade. Tijekom performansa na leđima izvođača i izvođačica ispisano je »Ja sam«, a na kraju na njihovim trbusima piše nastavak »…čovjek«.

– Znači li to da smo na takav diskurs svjesno pristali ili smo samo posustali, a moguće i posrnuli, kao ljudi? – pitanje je koje postavlja performans. Nebrojeni kvartovski grafiti jasno i glasno pozivaju na mržnju, ubojstvo, gaženje, progon i nestanak onih drugih, drugačijih, različitih, pripadnika manjinskih etničkih skupina, spolnih orijentacija, mjesta rođenja, gradova, nogometnih klubova, jezika, naglasaka, uostalom, svega onog što nismo »mi«. Suština ovog performansa je, riječima političkog establišmenta, locirati, identificirati, fiksirati i pobrisati takve poruke. Fizički sa zidova i metafizički iz kolektivne svijesti i iskustva – istaknuto je.

Svijest o diskriminaciji

Performans se sastojao od projekcije videosnimki razgovora s petero pripadnika različitih manjinskih skupina na lokacijama ispisanih govora mržnje te pokušaja društvene korekcije mrzilačke devijacije fizičkim uklanjanjem ispisanih poruka (farbanjem, uporabom abrazivnih sredstava i slično).

– Programom se nastoji probuditi svijest ljudi o diskriminaciji i govoru mržnje kao dijelu svakodnevice, odnosno potaknuti kakvu-takvu reakciju, s porukom težine greške koju činimo (p)ostanemo li imuni na mržnju u bilo kojem obliku i u bilo kakvom kontekstu – ideja je performansa.

Glazbu i aranžman potpisuju Marko Rogić i Darko Terlević, vokal je Antonija Braut, a autor videa Dominik Valić. Intervjuirani sudionici performansa su Margarita Burin, Saša Ilić, Ljubomir Linić, Martina Šalov, Surija Mehmeti i Dario Tonković. U realizaciji su sudjelovali Antonija Braut, Jelena Braut, Lea Čaval, Martina Hrlić Rogić, Mattea Linić, Iva Šupek, Ivana Tus i Dominik Valić.

Performans je nastao u suradnji i s podrškom Zajednice Srba, Vijeća romske nacionalne manjine za Grad Rijeku i MUP-a, Policijske uprave Primorsko-goranske.