RIJEKA – Nakon što je u Pragu, početkom veljače, održana Europska kontinentalna sinodska skupština, okupivši delegate svih 39 europskih biskupskih konferencija, Riječka nadbiskupija je iskustva i zaključke toga skupa predstavila na okruglom stolu – pod naslovom »Raširi prostor svog šatora« – održanom u Nadbiskupskom ordinarijatu.

Dinamičnost Crkve

To su učinili bioetičarka dr. s. Marta Carti, koja je u ime Hrvatske biskupske konferencije izravno sudjelovala u radu skupa u Pragu te laici bibličarka prof. Bruna Velčić i povjesničar prof. Marko Medved, koji su sudjelovali on-line. Kako za Europu, tako i za druge kontinente, održane su ili će biti održane kontinentalne sinodske skupštine, i one su druga od ukupno tri etape – treća će biti univerzalna – Sinode o sinodalnosti, koju je za cijelu Crkvu pokrenuo papa Franjo. Kako je rečeno na okruglom stolu, u središtu svih sinodalnih etapa je Crkva koja promišlja o zajedništvu, sudjelovanju i poslanju. Delegacije svake biskupske konferencije su na skupu u Pragu predstavile sažetke svojeg dosadašnjeg sinodalnog puta i razgovarale o Radnom dokumentu za kontinentalnu fazu Sinode pod naslovom »Raširi prostor svog šatora«. Na tom tragu, dr. Carti je izdvojila da bi svakome poželjela takvo duhovno iskustvo zajedništva, rasprava i dijaloga. Rekla je da se Crkva sinodom zaustavila da pogleda sama sebi u oči, kako bi se suočila sa svojim problemima i izazovima, da je sinodalni put i mogućnost preispitivanja, a da je slika šatora, kao poziv na otvorenost – kako to izriče naslov »Raširi prostor svog šatora« – pokazatelj dinamičnosti Crkve, koja je Crkva na putu. Sumirala je da se na skupštini vidjela i različitost Europe, i po povijesnom nasljeđu te stupnju sekularizacije i globalizacije, da se u procesu sinode vidjelo da jedni gledaju na Crkvu kao na instituciju opterećenu nasljeđem prošlosti, dok je drugi doživljavaju kao zajednicu koja se olako odriče svoga identiteta, spremna odreći se načela koje je 2000 godina čuvala.

– Doživjeli smo atmosferu zajedništva u različitosti. Generalizirajući jasno su došle do izražaja razlike koje postoje između Crkve istočne i zapadne Europe. To su dva plućna krila koja različito dišu, ali te razlike zapravo postoje na svim razinama Crkve, unutar biskupija, župa, i to su prvenstveno razlike u gledanju na sinodalni proces. U Pragu je došlo do izražaja da su jedni njime oduševljeni, a drugi pokazuju rezerve… Vjerujem da razlike u promišljanju uloge i misije Crkve primjećujemo i mi jedni kod drugih. Međutim, pozvani smo na jedinstvo, ne na uniformnost – naše jedinstvo je jedinstvo različitosti… Sinodalnost je življenje istinskog zajedništva koje se ostvaruje prihvaćanjem i vrednovanjem različitosti, rekla je među ostalim prof. Velčić.

Duhovno iskustvo

I prof. Medved je istaknuo da je skup u Pragu bio duhovno iskustvo, da je pokazao i različitost gledišta u Europi, ali i to da nisu svi sudionici skupa bili spremni suočiti se s razlikama.

– Imam povjerenje u sinodalnost Crkve zato jer znam da je Crkva u kriznim trenucima povijesti odabirala ispravna rješenja onda kada se nije zatvarala, nego kada se otvarala, kada je imala povjerenja, poručio je uz ostalo prof. Medved.

Nakon izlaganja u razgovor se uključio i riječki nadbiskup Mate Uzinić istaknuvši važnost laika u sinodalnom procesu, rekavši da oni pokazuju koliko je i njima, a ne samo klericima, stalo do Crkve i koliko je vole.

– Ovo je vrijeme u kojem papa Franjo želi čuti nas, kako bi se na kraju cijelog ovog procesa moglo dogoditi da svi mi slušamo što ima reći Papa. To je sinodalni proces: Papa sluša nas da bismo mi sutra mogli poslušati njega, zaključio je.

Nadbiskupijski vikar za pastoral vlč. Mario Gerić ponovio je da Crkvu čine i hijerarhija i communio, zajedništvo svih vjernika, da se sinodalnost živi od razine mjesne crkve do opće razine Crkve, i da se u sinodalnom hodu pomalo uči takvom načinu življenja.