RIJEKA – Relikvije svetih svojevrsni su most između povijesti i sadašnjosti: podsjećaju vjernike da su i u prijašnjim vremenima postojali ljudi koji su, unatoč pritiscima i progonima, ostali vjerni Kristu, poručio je preč. Goran Žan Lebović Casalonga, služeći misu povodom blagdana sv. Marcijana, u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije, Assunti, gdje se i čuvaju relikvije sv. Marcijana.

Relikvije sv. Marcijana te sv. Klementine, čuvaju se u za tu namjenu izrađenim voštanim lutkama, a povodom današnjeg blagdana izložen je i “klosterarbeit” samostanski rad iz 16. stoljeća, posebno ukrašeni relikvijar, djelo časnih sestara benediktinki, o čemu je nakon mise predavanje održao povjesničar umjetnosti dr. sc. Željko Bistrović pod nazivom “Prilog poznavanju vezilačkih aktivnosti riječkih benediktinki”.

Istinski živjeti vjeru

Preč. Casalonga u propovijedi je također istaknuo da relikvije svetih nisu samo uspomena, nego poziv vjernicima da nasljeduju primjer svetaca u ljubavi prema Kristu i služenju Bogu.

– Volio bih da ne promatramo samo tjelesa prekrivena, sakrivena u lutke, već da vidimo da se nalazimo pred prijestoljem Božjim s istim onima koji su ovdje tijelom, a dušom pred Bogom. Isti oni koji su naša braća i sestre.

Moramo si posvijestiti da su oni živi. Živi su na način da egzistiraju pred Bogom, njihove duše su prešle u vječnost. Kada bismo mi istinski živjeli svoju vjeru, ne samo da bismo shvatili da je smrt prijelaz, nego bismo shvatili da nas te osobe ne napuštaju.

Osobito oni koji su živjeli sveto, koji su ovdje prošli ciklus čišćenja i sjedinjenja s Kristom, da ulaze u njegovu prisutnost. Iz toga proizlazi vjera Crkve, jer mrtve, stare kosti ne mogu ništa napraviti za nas, kazao je Casalonga.

Mons. Sanjin Francetić i preč. Goran Žan Lebović Casalonga

Župnik Assunte mons. Sanjin Francetić radostan je što su se okupili o blagdanu sv. Marcijana te je kazao da se u Assunti čuvaju lijeva ruka, noga, dio rebara i djelić lubanje sv. Marcijana pohranjeni u lutki koja je napravljena sa silnim poštovanjem i brigom.

Željko Bistrović govorio je o “klosterarbeitu” koji je za ovu priliku izložen u crkvi. Ovaj način prezentiranja relikvija uglavnom se izrađivao u ženskim samostanima, izradio bi se reljef od voska za relikvije, a koristile su se i druge različite tehnike, skupocjeni materijali, zlatne, srebrne niti, biseri, sušene grančice.

Kontinentalni krug

– Relikvijari koji su danas izloženi pripadaju vezilačkoj aktivnosti riječkih benediktinki koja nažalost nije dobro sačuvana. Jedan dio sačuvan je u crkvama u Rijeci, a najviše u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu, kazao je Bistrović.

Željko Bistrović

Dodaje da je “klosterarbeit”, samostanski rad, specifičan za srednjoeuropski krug, njemačkih zemalja, Švicarske, Bavarske, Austrije, kojem je u to doba pripadala i Rijeka, prije vremena Marije Terezije.

– “Klosterarbeit” potvrđuje veze Rijeke sa srednjom Europom, a koje su prisutne i u arheološkim nalazima i umjetninama sačuvanim iz tog doba. Na primjer, pri iskapanju groblja Pul Vele Crikve pronađen je veliki broj svetačkih medaljica, ponajviše iz austrijskih svetišta. Kad se gleda kulturna baština Rijeke u srednjem i ranom novom vijeku, to je ustvari jedan kontinentalni krug, kazao je Bistrović.

“Klosterarbeit” samostanski rad iz 16. stoljeća, posebno ukrašeni relikvijar, djelo časnih sestara benediktinki

Ekshumacija Riječkih slugu Božjih

Na kraju misnoga slavlja Casalonga, koji je suradnik u Postulaturi za kauze svetih Riječke nadbiskupije i u postupku beatifikacije i kanonizacije slugu Božjih Martina Bubnja i dvadesetorice drugova – Riječkih mučenika, najavio je da će u ponedjeljak 21. rujna početi ekshumacije pojedinih slugu Božjih Riječke Crkve.

Stručni forenzički tim, u dogovoru s Riječkom nadbiskupijom, pristupit će tijelima slugu Božjih radi potrebnih analiza u sklopu postupaka koji slijede. Cilj je, među ostalim, utvrditi identitet osoba te istražiti moguće tragove mučenja i oštećenja tijela.

Puna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije – Assunti

– Poseban je izazov činjenica da su tijekom komunističkoga razdoblja tijela pojedinih osoba bila premještana iz jedne grobnice u drugu, zbog čega treba utvrditi nalaze li se u pojedinim grobovima doista posmrtni ostatci osoba kojima se pripisuju, rekao je Casalonga.

Dodao je kako je u prvoj fazi potrebno utvrditi identitet tih ljudi, njihov povijesni identitet i okolnosti smrti i ukopa, a potom provjeriti pripadaju li pronađeni ostaci upravo njima.

Iz Postulature su nam rekli da na ekshumaciji neće biti medija, a više će nam informacija dati kada bude moguće.