Foto M. Gracin
Osjećam se odlično, lijepo mi je i sretna sam jer sam u dobrom i dragom društvu. Svi su oko mene, moji dragi susjedi i prijatelji. Dobro ćemo pojesti, malo popiti i veseliti se, rekla je Štefanija Andrijčić
HRELJIN Štefanija Andrijčić iz Hreljina, jučer je u društvu svoje obitelji te mnogobrojnih prijatelja i susjeda proslavila stoti rođendan. Rođena je 20. kolovoza 1915. godine u obiteljskoj kući na Hreljinu, gdje je provela veći dio svoga života, dok posljednjih godina naizmjenično po pola godine živi kod kćeri u Novom Sadu, a pola godine na Hreljinu. Rodila je troje djece – Mirjanu, Željka i Andriju, koji je, nažalost, preminuo. Rano je, prije 44 godine ostala udovica, a sa svojim je suprugom Ivanom, kako kaže, proživjela sretan život, iako je bilo i teških životnih situacija. Danas je baka šestero unučadi – Arsena, Sanje, Alena, Nikice, Tamare i Slađane te prabaka petero praunučadi – Andrije, Katarine, Sebastijana, Teodore i Antonia, koji su svi jučer bili na rođendanskoj proslavi najdraže im bake.
Dolaskom na Hreljin nije bilo teško naći kuću bake Štefanije, jer su kuća, kao i cijelo dvorište bili ukrašeni raznobojnim balonima, kao i mnogobrojnim buketima cvijeća, koje su baki darivali brojni čestitari.
Dite staroga čovika
– Danas se osjećam odlično, lijepo mi je i sretna sam jer sam u dobrom i dragom društvu. Svi su oko mene, moji najdraži, moji dragi susjedi i prijatelji. Dobro ćemo pojesti, malo popiti i veseliti se, kaže baka Štefanija odgovarajući nam na pitanje kako se osjeća kao stogodišnjakinja.
Štefanija Andrijčić nije imala lak život, ali je on bio obilježen s puno ljubavi i pažnje supruga i djece, poslije unučadi i praunučadi. Proživjela je tri rata, za vrijeme Drugog svjetskog rata duže vremena bila je bez supruga, tada vojnika, a za vrijeme ovog posljednjeg, Domovinskog, s obitelji se susretala u Mađarskoj. Radila je u hotelima u Malom Lošinju, a nekoliko puta godišnje odlazila je i na rad u Slavoniju, sve kako bi djeci osigurala lijep i pristojan život.
Na pitanje koji je recept njezinog dugog života, ali istovremeno i vitalnosti, s obzirom da baka Štefanija rijetko nosi naočale, slušni aparat »ne može smisliti«, od lijekova koristi samo one za tlak i dijabetes, a nerijetko kćeri pomogne uvlačiti konac u iglu te bez problema čita titlove s televizije, odgovara kako je to puno ljubavi, a u poznijim godinama malo hrane i čašica vina za ručak.
Vesela i nasmijana, bez tragova umora na licu, baka Štefanija pozdravljala je jučer svoje goste, koji su tijekom cijelog dana pristizali na Hreljin. I dok su joj na odlasku svi još jednom poželjeli sretan rođendan, ona je svima odzdravljala riječima – »vidimo se dogodine!«.
Dio godine baka Štefanija živi u Novom Sadu s kćeri Mirjanom i zetom Milovanom, koji kaže kako je jedan od rijetkih Vojvođana koji je zahvaljujući svojoj punici naučio čakavštinu. Iako joj je lijepo u u Novom Sadu, kaže da je njezin pravi dom ipak Hreljin, jer je tu blizu more, tu je rođena ona i njezina djeca. Njezina kći Mirjana kaže kako baka ima odličan apetit, sve jede, dobro spava, a uz ručak je obavezna čašica vina.
– Do prije nekoliko godina i pamćenje ju je odlično služilo, a sada ponekad ima problema sa sjećanjima, malo ju »zeza« sluh, iako nikako ne želi slušni aparat. Televiziju gleda bez problema, bez naočala, a najviše voli putopisne emisije, dokumentarne filmove, kaže kći Mirjana.
Klarićeve čestitke
Baku Štefaniju na njezin su rođendan posjetili i predstavnici Grada Bakra – gradonačelnik Tomislav Klarić, njegov zamjenik Tomislav Dundović i pročelnica Upravnog odjela za gospodarstvo, razvoj i financije Ivna Kauzlarić, koji nisu došli »praznih ruku«. Uz veliki buket cvijeća, gradonačelnik Klarić slavljenici je u ime Grada Bakra darovao i dvije tisuće kuna.
– Već smo na našem području slavili stote rođendane naših sugrađana, a na Krasici smo čak imali i proslavu jednog 105. rođendana. Veliki je broj ljudi na našem području koji su prešli devedesete godine života i blizu su stotima ili su ih već i proslavili. Kao gradonačelnik mogu biti ponosan što u našem gradu imamo toliko dugovječnih ljudi, a mislim da je recept za njihovu dugovječnost taj njihov spontani smješak, koji se naročito zrcali u njihovim očima, kaže Klarić.
