Pokrenuta je jedna od većih akcija Crvenog križa, ona u kojoj se od danas počinju dijeliti prošlog tjedna pripremljeni paketi pomoći i solidarnosti za iznimno velik broj građana Hrvatske koji bi bez njih bili – gladni. Kad su u pitanju Primorsko-goranska županija i njezin glavni grad Rijeka, količine su tolike da se akciju organizacijski moralo premjestiti iz službenih prostora – čitav je proces odrađen na Školjiću.

Punjenje proračuna

O čemu je riječ? O velikom, da ne upotrijebimo neku težu riječ, rastu siromaštva hrvatskog društva! Zbog razornog djelovanja epidemije koronavirusa na uobičajene procese rada i stjecanja osobnog dohotka, broj ljudi koji su u razdoblju od 11. ožujka do 11. svibnja ostali bez posla, ali i bez prava na naknadu sa Zavoda za zapošljavanje te su stoga dobili pravo na jednokratnu pomoć je – zabrinjavajuć! Govorimo li opet u gabaritima Primorsko-goranske županije, broj takvih paketa solidarnosti je 819! Samo na području Grada Rijeke je pravo na taj spasonosni paket dobilo 530 građana! Kompariramo li te podatke s oko 300 obitelji koje na području Županije zbog primanja ispod socijalnog cenzusa inače dobivaju takve pakete, jasno je da bi se broj ljudi s pravom na takav vid pomoći mogao povećati za nekoliko puta!

Ako se to događa u jednom od najbogatijih dijelova Hrvatske, što je tek tamo gdje su i bez korone jedva sastavljali kraj s krajem?!
Kad govorimo o rastućem siromaštvu, ne treba smetnuti s uma ni to da je punjenje državnog proračuna u velikoj mjeri sazdano na potrošnji u uslužnim djelatnostima, primjerice ugostiteljstvu i turizmu, gdje se također očituje golemi pad prometa, tako da će se koncentrični krugovi siromaštva sasvim sigurno nastaviti širiti i na područja korisnika tih sredstava – od zdravstva do školstva, od policije do komunalnog sustava.

Remećenje »idile«

Ono što nam se kao društvu i državi kao hitni proces nameće je reorganizacija razmišljanja, ali i modaliteta izdvajanja dijela prihoda za potrebe rada Crvenog križa, bolje rečeno zadovoljenja potreba rastućeg broja korisnika o kojima skrbe. Jasno je naime da je val siromaštva tek krenuo, koliko god da i aktualno povećanje broja onih koji imaju pravo na pomoć djelovalo zastrašujuće, tako da bi se na primjerice Ledo koji od nekih svojih proizvoda izdvaja po dvije kune za CK, morali ugledati i mnogi drugi. Poznato nam je da postoji zaštita tržišnog natjecanja, ali sigurno je da ipak postoji i modalitet kako bi se dio »nepotrebnog« uvoza mogao opteretiti izdvajanjima za socijalne potrebe.

Bez želje remećenja »idile« predizborne zabave u kojoj i dalje glavnu riječ imaju vječne hrvatske pretpotopne teme, ni u toj zoni, u najvećoj mjeri samodopadng i samodovoljnog dijela društva, ne bi se smjelo zaboraviti na veliki porast siromaštva. Tim više što je upravo tu riječ o ljudima koji – kroje naš politički sustav!

Vratimo li se siromaštvu, osluhnimo: ono naime na hrvatska vrata više ne kuca diskretnim lupkanjem dva-tri prsta, ono je krenulo žestoko razvaljivati vrata šakom!