Vijest o tome da bi se u nekadašnjoj Dini Petrokemiji u Omišlju na otoku Krku pokrenuo projekt Green Energy Park (GEP) Krk, odnosno opskrbni lanac za uvoz zelenog amonijaka koji će se koristiti za opskrbu hrvatskog i okolnih tržišta vodikom, iznenadila je lokalnu vlast. O tome, ali i o njegovoj političkoj budućnosti, razgovarali smo sa županom primorsko-goranskim Zlatkom Komadinom.

Iznenadila vas je vijest o aktiviranju Dine, kako to?

– Tu sam vijest pročitao u novinama. Što se tiče ulaganja u energetiku, teško ikad mogu biti protiv. Diplomirao sam energetiku, prema tome sve se može napraviti, ali uz visoke standarde poštovanja zaštite okoliša i prirode. Ulaganja u kojima se koriste spojevi koji nisu prirodni u okolišu, zahtijevaju analize, studije i prije svega kvalitetnu komunikaciju s lokalnom zajednicom gdje se takvi pogoni nalaze. U ovom slučaju s Općinom Omišalj i Primorsko-goranskom županijom. Malo je čudno da iz medija saznajemo da će se amonijak ovdje pretovarivati i transportirati.

Zaštita okoliša

Možda pušete na hladno, s obzirom na to da se baš s LNG terminalom dokazalo da je bilo puno buke uzalud. To je danas jedno od ključnih energetskih čvorišta Europe.

– Zahvaljujući upravo našoj buci se i vodilo računa o zaštiti okoliša s LNG terminalom. Ali ovaj koji se napravio i nije bio onaj za koji smo mi bili suglasni. Mi smo kao Skupština, i to dvaput izglasano, bili za kopneni terminal baš zbog većeg kapaciteta, i pokazalo se da smo bili u pravu. Pokazalo se da ovaj nije dovoljan i da se treba širiti. Uz to, kopneni LNG bi imao neutralni utjecaj na more, a plivajući ima određene rizike za more, to je sigurno.

Kvarner je ionako oduvijek bio izložen industriji. Možda bolje da se aktivira Dina za amonijak, nego da stoji neiskorištena.

– Dina je, istina, oduvijek bila rizik za okoliš, ali mora se komunicirati. Nije normalno da saznajemo od Ursule von der Leyen o tome.

Politička praksa je pokazala da se HDZ može pobijediti samo zajedničkim nastupom oporbe, i tako je bilo za vrijeme Račana i Milanovića – Zlatko Komadina / Snimio Vedran KARUZA

Pa to vam je isto kao da saznajete od Andreja Plenkovića. Ista je to politika.

– Ali nismo saznali od Andreja Plenkovića.

Inače dosta razgovarate s premijerom.

– Da, ali ne oko ovoga. Naravno da ću na to upozoriti, bit će sastanak župana s premijerom ovih dana, a i uputit ću službeno pismo Vladi i Ministarstvu gdje ću tražiti informaciju o zahvatu u Omišlju, o vrsti, veličini i da se obavezno kod ishodovanja dozvola prvo analizira utjecaj na okoliš, da se dokaže neutralnost i sigurnost. Inače ja jesam za obnovljive izvore i za vodik, vjerujem da će ovaj kraj jednom biti »dolina vodika« kako se to kaže, o tome smo već pokrenuli izradu studija s Tehničkim fakultetom u Rijeci da bi se prostor bivše rafinerije Mlaka koristio za proizvodnju vodika, ali ovo je druga priča.

Ovo je proizvodnja vodika iz amonijaka. Vrijeme će pokazati također da će sve to, zbog tisuća kamiona i na novoj Zagrebačkoj obali, a i ako se aktivira takav pogon za vodik na Mlaki, trebati i izgradnja željeznice.

Nova cesta neće biti dovoljna, jedna traka A6 će biti samo za kamione. Dakle, ima puno tema za razgovor s premijerom. Uspavanu željeznicu treba probuditi iz zimskog sna. Što veći broj kontejnera trebat će preuzimati željeznica, zbog ekoloških razloga. Rijeci prijeti zagušenje kamionima.

Niste zadovoljni ni novom fazom decentralizacije, odnosno novim obavezama koje vam Vlada daje.

– Vlada sve što počinje na D zove decentralizacijom, ali to što oni rade nije decentralizacija nego je to samo dekoncentracija i detaširanje poslova iz državne uprave na nas, od izdavanja dozvola do upravljanja imovinom, ali bez novih prihoda. Bezobrazno traže da mi odradimo posao koji oni nikad nisu dovršili, a bez dodatnih financijskih sredstava.

Dakle, tu je sad nova obaveza stavljanja u funkciju državnih nekretnina, a tek ako ih prodamo ili dobijemo naknadu od korištenja tih nekretnina, nakon što se naradimo i našim ljudima isplatimo dodatne plaće za koje nam nitko nije osigurao sredstva, tek bi onda dobili 20 posto tog prihoda, a država – vidi vraga – 60 posto.

Dekoncentriraju posao, a centraliziraju prihode sebi. Drugi primjer su vam EU projekti – mi neprekidno moramo pisati projekte, trošiti novce, kandidirati se na natječaje, potrošiti novac, a nikad nismo sigurni hoćemo li proći i vratiti ta sredstva.

Mislite li da bi država to trebala voditi?

– Ne, obrnuto – mi bismo trebali, ali da nam se za to alociraju sredstva. Pa nismo mi blesavi, znamo koje projekte želimo, neka nam daju novac i sami ćemo to voditi.

Možda za neke projekte europski propisi kažu da projekti trebaju ići putem državnog kanala. Za NPOO je sigurno tako.

– Ne nužno, Poljska je na primjer to potpuno decentralizirala i dala regijama što im pripada. Evo primjera – dom za starije Kostrena, dobili smo maksimalnih 6,1 milijuna eura, a projekt košta ukupno 25 milijuna. Ili Crikvenica s jednim objektom za djecu, od ukupnih 3,7 milijuna eura, dobili smo 0,7 milijuna eura. Dakle, to je za odustati, a ne za raditi. Naš prihod proračuna stagnira zbog nove porezne regulative, iako s osnova inflacije nominalno raste, ali država razvijenijim županijama de facto uzima porezne prihode i onda ih raspoređuje na manje razvijene, a to su vam sve one županije gdje je HDZ na vlasti. Tako da je količina plave boje prevelika i postaje smetnja razvoju Hrvatske. Hrvatska je po dubini i po širini poplavila. Sami znate da nije dobro zdravstveno stanje kad poplavite, treba malo crvenila u obraze.

Država razvijenijim županijama de facto uzima porezne prihode i onda ih raspoređuje na manje razvijene, a to su vam sve one županije gdje je HDZ na vlasti – Zlatko Komadina / Snimio Vedran Karuza

To je volja birača. Birači nikad nisu krivi.

– Nisam to ni rekao. Ali oduvijek tvrdim da desna opcija u Hrvatskoj ima manju podršku od lijeve, ali je problem lijeve opcije i centra da su potpuno razmrvljeni i usitnjeni. Politička praksa je pokazala da se HDZ može pobijediti samo zajedničkim nastupom oporbe, i tako je bilo za vrijeme Račana i Milanovića. Te su vlade bile uvijek rezultat velikih koalicija. To sad nije slučaj, izlazi se u 5-6 kolona, ako ne i 10. To znači da će ogroman dio biračke podrške završiti ispod crte, a D’Hondt će to preliti najjačoj listi, a to je HDZ. Oni će s manjinom birača imati većinu zastupnika. To baš nije demokratski zdravo.

Taštine ljudi

Za to je krivo vodstvo SDP-a koje nije uspjelo okupiti oko sebe partnere. Nisu uspjeli pridobiti Možemo!.

– Za svaku svađu je potrebno dvoje, dakle kriv je i SDP i Možemo!. Oni su gledali uske separatne interese rasta svoje stranke na račun istog lijevog biračkog tijela koje se sada otklanja od SDP-a iz puno raznih razloga.

Kakva je krivica Peđe Grbina za to?

– Gledajte, uvijek je zapovjedna odgovornost na prvom čovjeku.

Kako objasniti da mu je uspjelo dobiti odbijenicu od prirodnih partnera?

– Tu bih i ja postavio pitanje za Možemo! – što je pjesnik htio reći? Ja sam bar oduvijek »otac koaliranja« i imam možda najviše iskustva – za to morate imati strpljenja, živaca, ali i poznavati matematiku. Sve se da projicirati, ali morate »tesati« izbornu jedinicu po jedinicu, objašnjavati, crtati. Možemo! ima što ima, i traži više nego što je težak. Naravno, svi će se pokriti time da će se postizborno koalirati, ali će se u međuvremenu zbog D’Hondta izgubiti i deset mandata za ljevicu i centar, po jedan u svakoj izbornoj jedinici, pa što ćeš onda sastavljati, koju vladu, ako ti nedostaju ruke?!

Nova SDP-ova anketa to i pokazuje, da će se izgubiti dosta mjesta jer se ne ide zajedno predizborno.

– Pa vjerojatno. Brojke ne varaju, varaju samo ljudi. Odnosno neznanje ili neiskustvo.

Koji biste recept dali Peđi Grbinu sada uoči izbora, da ipak povrati partnere i pokuša osoviti SDP na noge?

– Problemi unutar stranaka se, nažalost, uvijek rješavaju nakon parlamentarnih izbora, a ne prije. Dakle na izbore idemo ovako kako idemo. Vrijeme prije izbora se ne koristi pametno, nažalost, nego se najčešće bildaju mišići pojedinaca, a tek se kasnije polažu računi.

Sjećam se da je prošli put SDP platio cijenu anketa, jer su one pokazivale dobre brojke, a to se nije ostvarilo. Tek se sad vidi da je rezultat Davora Bernardića tada bio matematički jako dobar. Svakako je taj postotak bio daleko veći nego ankete danas daju SDP-u.

Snimio Vedran KARUZA

Dakle, što biste sad učinili na Grbinovom mjestu?

– Ja bih se, čak i sada, potrudio razgovarati s koalicijom Socijaldemokrata, HSS-a i Laburista, i stvoriti predizbornu koaliciju bar tog dijela lijevoga centra.

IDS i PGS ne bi zvali?

– Možete ih zvati, ali nemate što podijeliti. To bi teže išlo.

Vi biste zapravo otišli Davorku Vidoviću da se vrati. Koliko je to realno?

– Poručujem da vrijeme još nije izgubljeno za takav razgovor, a možda i dogovor. E sad, tu su u pitanju taštine ljudi, ali ako postoji viši cilj…

Pa taštine su otpočetka i bile problem.

– Pale su teške riječi, istina, ali koliko se ja sjećam božjih zapovjedi jedna kaže oprosti im bože jer ne znaju što čine.

Tko kome mora oprostiti? Davorko Peđi, ili Peđa Davorku?

– Svatko neka uzme pola. Neka se nađu na pola puta. Međutim, nije Davorko izbacio Peđu, nego je Peđa izbacio Davorka.

Ići za srcem

Taj dogovor, to bi bio neki idiličan pogled na stvar koji bi dio birača sigurno pozdravio, ali nije baš realno. Što ste vi osobno odlučili – ostajete li u SDP-u ili izlazite iz stranke?

– Tu ću odluku donijeti iduće godine.

To vam je za par dana, u prosincu smo.

– Jest.

Je li točno da vam Grbin nudi drugo ili treće mjesto na listi, samo da ostanete?

– Neću sigurno prepričavati razgovore koji su vođeni. Ali mislim da bi kolega Grbin želio da ostanem u SDP-u.

Prema nekim anketama, o toj vašoj odluci će ovisiti hoće li u 8. jedinici pobjednik biti HDZ ili SDP. Ako odete iz SDP-a, po D’Hondtu HDZ dobiva više mandata nego SDP, po prvi put.

– Drago mi je da čujem da nešto nosim svojim imenom, iz tog razloga bi i SDP i Socijaldemokrati htjeli da budem s njima. Jedni da ne izgube, drugi da dobiju.

Što će kod vas presuditi?

– Jedna kolegica mi je rekla: Zlatko, idi za srcem, ne za pragmom. Mislim da ću tako rezonirati.

Što ako vaš izlazak iz SDP-a posljedično rezultira jačanjem HDZ-a?

– O svemu tome ću voditi računa pri donošenju odluke. Meni svakako nije cilj naštetiti SDP-u. Meni je cilj suradnja i zajedništvo, i dobar rezultat u odnosu na HDZ. Po svim tim anketama, kako su mi rekli, ja u svim verzijama prolazim u smislu biračke podrške, čak i kao nezavisni. Sad je pitanje – u kojoj ekipi.

Europski novac

Pitanje vezano uz HDZ – u ovoj županiji puno se ulaže i gradi, dojam je da se mijenja ona negativna slika koja je postojala prema njima ranije. Mogu li nadjačati ljevicu po prvi puta?

– Prvo su htjeli da se biračka volja promijeni tako da ne ulažu u našu županiju, pa da se građani otklone od SDP-a. Onda su zaključili da im je bolje da ulažu, da bi se građani otklonili od SDP-a. Na kraju – oni će ulagati, ali građani se svejedno neće otkloniti od nas. Ovdje je ljevica imanentna iz povijesnih razloga, tu se poštuje antifašizam, i to je nešto što HDZ ne razumije.

U kakvom ste odnosu s Olegom Butkovićem? Mnogi misle da je vaša suradnja predobra, s obzirom na to da vodite dvije suprotstavljene stranke.

– To mi često kažu HDZ-ovi župani, lako vama kad se vi sve lako dogovorite.

Imate čak i dogovor o Žutoj Lokvi.

– To mi je posebno drago, osobno sam je »trasirao«, što je Butković sad kapitalizirao kad na raspolaganju ima dosta europskog novca. Suradnja je dobra.

I drugo pitanje oko HDZ-a – surađujete relativno dobro s Vladom Andreja Plenkovića. Da uđete u Sabor kao nezavisni, bi li on bio čovjek koji bi u nekim situacijama mogao dobiti vašu podršku za svoj proračun ili neke projekte?

– To vam je pitanje što bi bilo kad bi bilo. Ja sam kao župan recimo doživio da su jedan naš proračun podržali svi. Jednoglasno. Dakle, i to je moguće. Gledajte, gospodin Plenković ima sreće što su nam sada na raspolaganju ogromni europski fondovi, ima dobre odnose s Bruxellesom i NPOO kao dodatna sredstva, i inflacija mu ide u korist jer su prihodi proračuna veći od očekivanja, dakle ima »viška novca« za kupovinu socijalnog mira. Može se, a kako su izbori pred vratima, onda se i hoće. S druge strane, zamjeram mu jer bi trebao imati više sluha za oporbu i za dobre prijedloge, a ima ih. Zna i malo previše stvari gledati osobno, znate i sami koliko su me sve ove godine razni vrijeđali, pa sam eto živ.

U kakvim ste odnosima s Markom Jelićem, Matijom Posavcem, Radimirom Čačićem? Svi bi oni mogli ući u Sabor, a kasnije biti podrška Plenkoviću. Sigurno bi za Hrvatsku bilo bolje da proračun podrže takvi ljudi nego Ivan Penava i njegovi »svinjogojci«.

– Sve vam to ovisi od načina funkcioniranja izvršne vlasti. Ako uvažava prijedloge kolega zastupnika iz drugih stranaka, onda dogovor može postojati. Nama se dogodilo da su amandmane davali naši politički protivnici, ja sam ih sve prihvatio i nisu imali druge nego glasati za proračun. Sve je to pitanje kakvu većinu u parlamentu imate, ali ujedno uvijek morate gledati i kvalitetu prijedloga.

Mogao bi Plenković učiti od vas, vi nemate većinu u Skupštini, a svaki proračun vam prođe.

– Tako je, postizbornu koaliciju nemam potpisanu ni s kim, ali odigrali smo dobro s manjinama, Možemo! su nam »braća po oružju« jer kad je stani-pani nikad sigurno neće podržati HDZ, a nezavisni u Skupštini reagiraju od situacije do situacije.

Upravo bi tako moglo biti u Saboru nakon ovih izbora.

– Vrijeme će pokazati da se općenito mora više razgovarati.

Možda će Plenković imati neku manjinsku vladu.

– Da, neku vrstu projektnog savezništva. Vjerojatno će biti tako. Na primjer, kolege iz IDS-a ako se realiziraju projekti za Istru, sigurno će to podržati.

Realno, Plenković nije ideološki isključiv.

– Plenković je, osim što je HDZ-ovac, često više lijevi nego desni. On je umjereni konzervativac, on po meni nije desničar.