RIJEKA – Poskupljenje svih namirnica, dobara i usluga tema je koja proteklih mjeseci ne silazi s novinskih stupaca, televizijskih i radijskih etera. Dolaskom turističke sezone i turisti su se mogli susresti s većim cijenama na izdanim računima. Gradska javnost primijetila je sve veće cijene hrane u restoranima, objektima brze prehrane, pekarama i svim ostalim objektima koji se bave prodajom i posluživanjem hrane.

Loš utjecaj eura

Riječki vox populi dao je svoj osvrt na sve veća poskupljenja hrane u ugostiteljskim objektima. Bili su kritični, jezgroviti, dali puno dobrih primjera iz prakse svakodnevnog pojedinca i složili su se da su proizvodi puno skuplji.

Sugrađanin Danijel Pavlica predlaže da zaboravimo na životinjsku prehranu.

– Ne jedimo hranu koja je poskupjela. Bolje je i za životinje i za vaše zdravlje da ne jedete hranu koja je poskupjela. Hranimo se doma, to je najjeftinije i najzdravije. Potpuno ostavite životinje na miru, a to će se pozitivno odraziti na vaš novčanik – savjetuje Danijel Pavlica.

Sugrađanka Catherine dodaje da platežna moć Hrvata nije jednaka ostalim dijelovima Europe. Uz to, smatra da će uvođenje eura sigurno imati još negativniji utjecaj.

– Nažalost, jako sam razočarana. Mi jesmo u Europi, po cijenama i po onomu što Europa dirigira, međutim ne i po primanjima. Naša primanja su daleko, daleko manja. U susjednoj je Italiji najmanja mirovina oko 600 do 700 eura, dok naš umirovljenik mora kopati po kantama. Mislim da će uvođenjem tog eura stvarno doći do kataklizme. Ljuti me i to što se mjenjačnice već sada ponašaju na svoj način. Nema kontrole, nema inspekcije, nema tajnih kupaca, a mislim da bi osnovne potrepštine svakome morale bit pristupačne – kazala je Catherine Trinajstić.

Kada je riječ o restoranskoj usluzi, Catherine dodaje da rijetko zalazi u restorane.

Tamo gdje nema proizvodnje, ne može biti ni prosperiteta. Cijene su katastrofa. Mislim da to ne stvaraju proizvođači hrane, već ti trgovački lanci prodaje i preprodaje.

– Ja uopće ne idem u restoran. Malo mi je smiješno kad čujem da je netko pojeo pizzu za petsto kuna. Pa taj nije normalan, to je pola moje mirovine takoreći. Ne prakticiramo restorane. Zalazim u pekare kada moram kupiti kruh i mogu reći da je i tu došlo do poskupljenja. I zamislite sada onog dijabetičara koji mora kupovati kruh za dijabetičare… tu se jako puno polja otvaraju što bi se trebalo učiniti. Ali definitivno, kruh, mlijeko i osnovne namirnice za život ne bi smjele biti tako toliko skupe – dodaje Trinajstić

Sami si krivi

Cijene hrane su u turističkim središtima dodatno skočile dolaskom turista. Miris toplog kroasana suočava se s hladnim izrazom lica kada se vidi njegova vrijednost. Primijetila je to i Leora Dražul. Pitanje za nju je bilo isto – što mislite o većim cijenama hrane u ugostiteljskim objektima.

– Misliš na ovo kad su kroasani u pekarama dvostruko skuplji u sezoni? Sami smo krivi što smo to dozvolili. Dokle god kupujemo te pekarske proizvode po nerealno visokim cijenama, one će biti takve. To nije u skladu ni s čime. Sve te turističke destinacije funkcioniraju tako da se cijene u sezoni povećaju za dvostruko. Što se restoranske ponude tiče, u posljednje vrijeme često naručujemo preko Volta, pa nam hranu dostave doma. No, i tu se vidi skok cijena. U današnje vrijeme gleda se na svaku stavku, ali kao što sam na početku rekla: budući da smo dozvolili da nas tako tretiraju, tako će i biti, tvrdi Leora Dražul.

Dugoročne posljedice

Velikim cijenama zaradit ćemo kratkoročno, no dugoročne posljedice će biti odlazak turista iz naše zemlje. Tako misli Ismet koji je za ovu priliku usporedio cijene u restoranima u Hrvatskoj i drugoj popularnoj turističkoj destinaciji.

– Tim će se poskupljenjima otjerati svi strani turisti. Svi će turisti otići u druge destinacije kao što je Turska. Prošao sam restorane i u Hrvatskoj i u Turskoj, a razlika je velika. Tamo za dvadeset eura jede cijela familija. Ukoliko se ta poskupljenja nastave, u roku od dvije godine nećemo imati turizam, nego ćemo imat samo kampizam. Čitamo da fali kadrova u ugostiteljstvu, pa se pitam tko nama spravlja hranu u restoranima. Školovani kuhari su vani gdje više zarađuju, ovdje fali kadrova i to se prelijeva na cijene. Loš kadar, loša kuhinja – velike cijene, kritičan je Ismet Mahmut.

Poskupljenje svega naša je svakodnevica, a možemo se samo nadati da će prolaskom špice sezone pasti i cijene.