Da tvrdnje kako će terminal za ukapljeni prirodni plin koji je ne tako davno izgrađen u Omišlju biti ekološki štetna i ekonomski promašena investicija na koncu ne drže vodu, pokazale su nam aktualne okolnosti u kojima se to još donedavno osporavano ulaganje, barem na kratke staze i u trenutnoj konstelaciji zvijezda na globalnom energetskom nebu, pokazalo kao jedno od sretnijih, korisnijih te za energetsku opskrbljenost Hrvatske i bližega nam susjedstva, smislenijih ulaganja. U dijelu javnosti još uvijek neraščišćena dilema oko toga treba li nam uopće takvo postrojenje ili ne, u današnjim okolnostima dobila je jasan odgovor. A on glasi da je, kad je LNG terminal već tu, dobro da tome jest tako. Koliko god taj golemi plutajući energetski kompleks žuljao oči njegovih susjeda i s pravom ih činio nesretnima zbog toga što je to strateški važno postrojenje svoje mjesto dobilo baš pod njihovim prozorima, toliko se u novonastalim okolnostima potpunog globalnog kaosa stvorenog na tržištu energenata njegovom dobrom i isplativom radu sad s punim pravom mogu veseliti oni koji su ga zagovarali, tvrdeći da će izgradnja LNG terminala biti pravi »bingo« već u okolnostima prvih naznaka krize, a kakve se na globalnom tržištu energentima ciklički ponavljaju.

Ipak, koliko god trenutne okolnosti taj projekt činile »potezom stoljeća« kojim smo, ni krivi ni dužni, najviše zahvaljujući darovanom nam EU novcu uboli zlatnu žilu, toliko bismo svjesni trebali biti i činjenice da trenutno vrlo lukrativni rad LNG terminala nije, niti bi trebao biti jedini, a pogotovo ne i konačan odgovor naše zemlje na energetsku krizu i izazove koje budućnost sa sobom nosi. Hoće li trenutna jagma za danas svima nedostatnim količinama fosilnih goriva koja su se još do jučer put Europe slijevala iz ledenih prostranstava Rusije, biti okidač našeg vraćanja unatrag i motivom novih ulaganja u dodatnu prihvatnu naftno-plinsku, a možda čak i na ugljen »pogonjenu« infrastrukturu, a time i još dubljeg ukopavanja u ovisnost o takvim energentima, pitanje je koje si s pravom (ali i zebnjom zbog naslućivanja mogućeg pozitivnog odgovora) sad postavljaju mnogi. To se napose pitaju oni koji zagovaraju hrabrije, odlučnije i iskrenije okretanje obnovljivim izvorima energije. Tako se i na prošlotjednoj, u Malinskoj održanoj Energetskoj konferenciji od ljudi koji uporno, stručno, ali i argumentirano već desetljećima zagovaraju korištenje zelenih oblika energije, jasno moglo čuti da bi se, prije nego li se prigrle nove mogućnosti prihvata plina i nafte s nekih u odnosu na Rusiju danas nam »prijateljskije« nastrojenih tržišta (kojima sjever otoka Krka sad postaje bitnom transportnom stanicom), naša zemlja odlučnije trebala okrenuti onim po okoliš manje štetnim i na globalne energetske potrese otpornijim – obnovljivim izvorima energije iz sunca i vjetra. Jer, kako je netko ondje primijetio, koliko god omišaljski LNG terminal sad naoko bezbolnom činio mogućnost »upijanja« uvijek nam nedovoljne, a ipak i nadalje prljave fosilne energije, još nam veći potencijal u budućnosti mogu otvoriti naši osunčani krovovi.

Bilo bi dobro kad bi Hrvatska prepoznala pravi trenutak i kad bi, umjesto upornog slijeđenja drugih, barem jednom pokazala spremnost biti predvodnikom. Ovog puta u ambicioznijem, učinkovitijem i masovnijem korištenju energenata kojih, za razliku od brodovima nam dovoženog plina, nafte i svega ostalog što smo, posebice »daruje« li nam netko novac za gradnju prihvatnih terminala spremni primati, sami imamo napretek. U vlastitim dvorištima i na krovovima. Koliko se geopolitičke, pa tako i energetske okolnosti mijenjaju pokazuje prisjećanje da je ne tako davno isti taj Omišalj, od nekih »najvrsnijih« domaćih energetskih stručnjaka bio proglašavan upravo idealnim mjestom za izgradnju i uspostavu glavnog terminala na Mediteranu kojim je ruska ili bolje rečeno Putinova nafta, posredstvom projekta Družba Adria, trebala biti izvožena u svijet. I to od ruske Samare, preko Ukrajine, do SAD-a! Kako to sad blesavo zvuči, ha? Jedino što se u međuvremenu nije promijenilo jest da je i tada, baš kao i danas, sunce u nas snažno sjalo, a vjetar puhao. Nažalost, promijenila se nije niti naša nespremnost da taj potencijal iskoristimo!