Nakon gotovo dvadeset godina od prvih ideja, jedan od prepoznatljivijih projekata Društva Sinjali približava se svojem završetku. U Baščanskoj dolini nastaje treća skulptura iz kiparskog ciklusa ‘’Hranitelji bašćanske doline«, kojim se kroz suvremeni umjetnički izričaj čuva sjećanje na zanimanja od kojih su generacije otočana nekad živjele ribarstvo, poljoprivredu i ovčarstvo. Nakon Ribara postavljenog u Bašćanskoj Luci 2009. godine i Težaka u Dragi Bašćanskoj iz 2014., red je došao na – Pastira.

Autorica svih triju skulptura je akademska kiparica Zvonimira Obad, umjetnica koja je s Baškom povezana još od studentskih dana, a sa Sinjalima od studentskih dana. Upravo je njezina suradnja sa Sinjalima započela kroz Bašćansku stazu glagoljice, kada je sudjelovala u jednom od prvih kiparskih projekata društva. Godinama poslije njezine su skulpture postale dio krajolika Bašćanske doline, a sada će im se pridružiti i posljednja figura.

Foto Šime Lugarov

– Oduševljena sam činjenicom da bih ostavila nekakav svoj rad u Baški u kojoj sam cijeli život. Posebno zato što sam znala da taj projekt ima i nastavak. Onda ova alatka ostavlja trag malo tu na ovom otoku, kaže Obad.

Pastir će biti postavljen u Jurandvoru, uz Velu Riku, a bit će zamišljen kao figura s malim stadom. Sama skulptura pastira bit će visoka oko 2,10 metara, široka 1,5 i duboka 1,10 metara. Uz njega su zasad predviđene tri ovce: dvije bijele od kamena i jedna crna koja, naravno, naširoko poznato odražava duh bašćanski, izrađena od granita. No autorica već razmišlja i o mogućnosti da se stado s vremenom proširi. Sama figura bit će gotova sljedeće godine, dok se samo postavljanje očekuje u 2028. godini.

Snažne forme

– Moja je ideja, nadam se da će biti prihvaćena, da se uz nekakva sponzorstva kafića, hotela ili nekoga drugoga proširi stado. I da te ovčice zapravo imaju malo različite položaje za sjedenje. Zamišljala sam ih kao nekakve klupice, više ili manje, više ili niže, da se te ovčice rasporede uz Velu Riku. Mislim da bi to izgledalo dobro, objašnjava Obad.

Foto Relja Paškvan

Iako su motivi skulptura duboko ukorijenjeni u tradiciji, njihov likovni jezik nije tradicionalan. Obad svojim radovima pristupa gotovo poput stvaranja totema – pojednostavljenim, snažnim i prepoznatljivim formama.

– Ja sam uvijek kiparski pristupala na način nekakvog totema, nekakvog simbola. Tako pristupam kiparstvu i tako mi izgledaju skulpture. One su jednostavne, jako simplificirane forme, kubističke. Volim da imaju moderan pristup, ali da motiv o kojem se radi bude jasan., objašnjava Obad.

Upravo je to jedna od posebnosti ciklusa Hranitelji. Ribar, Težak i Pastir nisu zamišljeni kao realistični prikazi ljudi na radu, nego kao simboli cijelih zanimanja i načina života koji su gotovo nestali iz svakodnevice. Društvo Sinjali projekt je zamislilo kao svojevrsni podsjetnik na vrijeme prije današnje turističke Baške.

– Pitali smo se kako su ljudi živjeli nekad i u kojim su zanimanjima živjeli. Tako je nastao ciklus: ribar, težak, i pastir, govori predsjednica Sinjala Branka Polonijo.

Ideja se uklapa u širu filozofiju ovog društva, osnovanog 2006. godine, koje kroz svoje projekte povezuje kulturu, ekologiju i tradiciju. Sinjali su tako sudjelovali u nizu projekata vezanih uz očuvanje baštine Bašćanske doline, od Bašćanske staze glagoljice i obnove mrgara do različitih umjetničkih i ekoloških projekata.

– Želimo čupati ono što je bit života, esenciju života ovdje. Mnogi od nas nisu ovdje rođeni, ali dugo žive ovdje i dišu Bašku na svaku poru, dodaje Polonijo.

Nije samo još jedan posao

Prva od tri skulpture, Ribar izrađena je od kanfanara, a bila je posvećena svim bašćanskim ribarima koji su u teškim povijesnim razdobljima pridonosili prehranjivanju stanovništva.

Pet godina kasnije, na Dan Općine Baška, u Dragi Bašćanskoj otkriven je Težak, gotovo dva metra visoka skulptura koja je težila sedam tona, dok je kamen u startu težio čak 10 tona.

Sada je pred umjetnicom posljednja etapa. Kamen za Pastira stigao je iz kamenoloma Valtura u Istri, a nešto je mekši od kamena korištenog za prethodne skulpture, što omogućuje uredniju obradu. Kao i kod ostalih radova, riječ je o komadu kamena koji teži oko deset tona. Pastir se trenutačno obrađuje u dvorištu Trgovačkog društva Baška. Tek nakon što iz velikog kamenog bloka pod rukama kiparice dobije konačnu formu slijedi zahtjevniji dio: transport i postavljanje. Skulptura će morati biti kvalitetno učvršćena na temelju, kao i ovce, kako bi se spriječilo oštećivanje ili pomicanje.

Za Sinjale je upravo završetak Pastira svojevrsno zatvaranje kruga. Ideja o trećoj skulpturi postoji godinama, a kamen za projekt nabavljen je još ranije. Nakon brojnih odgoda i okolnosti koje su usporavale nastavak, sada su se, kažu u društvu, napokon posložile okolnosti za završetak projekta.

A za kiparicu Zvonimiru Obad ovo nije samo još jedan posao, a Ribar joj je posebno drag i zato što se nalazi praktički pred njezinom kućom u Baški.

– Gledam ga svaki dan i mašem mu s prozora. Kad je velika bura, kao da će zaploviti. Kad putujem prema Zagrebu, mašem i Težaku uz put, a i Pastira ću sada sretati putem, kao i svi koji dolaze u ovaj lijepi i duhom specifični dio otoka Krka. Ali Ribar će mi uvijek nekako biti najdraža skulptura, zaključila je Obad.

Nakon što Pastir sa svojim stadom zauzme mjesto uz Velu Riku, tri kamene figure; ribar, težak i pastir, bit će raspoređene po Bašćanskoj dolini kao trajni podsjetnik na ljude čiji su rad, znanje i svakodnevna upornost nekoć bili temelj života ovoga kraja.

Podrška Općine Baška i Turističke zajednice

– Svakako se želimo zahvaliti Općini Baška i načelniku Toniju Juraniću, a posebno Turističkoj zajednici i njenoj direktorici Ivani Topić koja nas podržava koliko god joj to dozvoljava njen budžet, jer je on isto propisan na što se smije, a na što ne smije trošiti. Pružaju nam sve vrste logističke potpore kako bi se kamen doveo, skladištio, obradio te na koncu i postavio, rekla je predsjednica Društva Sinjali Branka Polonijo.