Goranski gordijski čvor vezan uz raspodjelu novca iz Fonda za Gorski kotar morat će riješiti onaj koji novac i osigurava – Primorsko-goranska županija. Gorani sami to ne mogu učiniti ne zato što su – a takav se dojam, na žalost, stvara – velike svađalice, već zato što im to priječe zakoni. Naime, dužnost svakog načelnika i gradonačelnika je boriti se za svoju lokalnu samoupravu te svojim radom donositi korist, nikako štetu. Upravo iz tog razloga svako glasovanje o načinu podjele donosi pobjedu tzv. linearnog modela po kojem se za Gorane iz županijskog proračuna izdvojen novac mora rasporediti na devet jednakih dijelova. Omjer glasovanja pri tome je uvijek bio i ostat će 6:3. Načelnici šest goranskih općina inzistiraju na toj podjeli iz jednostavnog razloga što tako moraju. Svako suprotno glasovanje izazvalo bi negativne reakcije njihovih vijeća. Štoviše, vjerojatno bi iz oporbe bilo onih koji bi zatražili i zakonsku odgovornost jer načelnik ne štiti interese općine. Njihovo je ponašanje – koliko god nekome izgledalo uskogrudno – jedino moguće.

No, u pravu su i predstavnici gradova jer je njihova tvrdnja kako trebaju i zaslužuju puno više od općina potpuno točna. Jer, ako imate dvoje djece od pet i deset godina sigurno je da ih oboje volite i dajete im svoju ljubav jednako. No, kad se ta ljubav pretvori u novac, onda postaje jasno da onaj stariji »troši« nešto više jer je njegova odjeća i obuća skuplja, više i jede, ide u školu, a mali još ne… Jednostavno, veće dijete treba više. Isto je i s odnosom gradova i općina i negirati tu istinu je glupo. Dakle, i ponašanje goranskih gradonačelnika je logično i razumljivo jer i oni štite svoje interese i bore se za višu svotu predviđenih sredstava.

Promjene u stavovima dviju strana nisu moguće. Očigledno je, dakle, kako je zajednički nazivnik cijelog problema – glasovanje. Dok god glasovanja bude, rezultat će biti 6:3, a to znači da problem neće biti riješen. Problem se može riješiti ukidanjem glasovanja, odnosno odlukom da o načinu raspodjele odlučuje Županija. To je čak i logično jer to i jest županijski novac. Da je to moguće, potvrđuje i nekoliko primjera iz posljednjih desetak godina. Prošle i pretprošle godine Županija je sa 750.000 kuna sufinancirala kupnju ratraka ili vučne trake za goranska sanjkališta. Tko se od Gorana bunio? Nitko. Istina, bilo je malo smijuljenja jer su ama baš svi znali da će u sustavu najbrži prst pobjednici biti Lokve i Mrkopalj, ne zato što su oni najbrži »revolveraši«, već zato što su po političkoj liniji najbliži županiji. No, to je već toliki politički folklor (koji primjenjuje i HDZ pa kad treba dijeliti najprije podmiri svoje) da se nitko nije ljutio. Nadalje, prije koju godinu u Staroj Sušici zaživio je odličan Centar za velike zvijeri. Je li se zbog lokacije bunio netko u Delnicama, Mrkoplju, Čabru? Nije. Još i ranije u Brodu na Kupi odlično je uređen i sjajno radi muzej u Kaštelu Zrinski. Tko se od Gorana bunio? Nitko. Zašto? Zato jer su sva tri projekta dobro osmišljena i realizirana i donijela su korist te turistički i kulturni ravoj na razini cijelog Gorskog kotara.

Očigledno, može se. Zašto se tim načinom ne bi krenulo i sada? Postoji niz projekata u koje je moguće uložiti i pomoći u njihovom dovršetku – kamp u Dolušima, vidikovac Perić u Skradu, Alpine Coaster u Fužinama, cesta za Vrbovsku poljanu iznad Begova Razdolja, knjižnica u Vrbovskom, tržnica u Delnicama, sportska školska dvorana u Moravicama… većina od spomenutih projekata gotova bi mogla biti u naredne tri godine. Ali samo ako Županija odredi kad će se i u koje ulagati. Da bi se to dogodilo, treba učiniti ono što u Županiji uporno izbjegavaju – preuzeti odgovornost! Umjesto da stručne službe PGŽ-a određuju što će s novcem koji će odlukom vijećnika županijske skupštine dobiti Gorani, oni tu odluku prepuštaju Goranima, a Gorani uvijek kažu 6:3 pa se opet vraćamo na početnu poziciju. Dokle tako? Možda bi vijećnici Skupštine PGŽ-a trebali od uposlenih u Županiji tražiti da svoj posao počnu ozbiljno raditi i donositi odluke jer su za to i plaćeni. Ako ekipa iz Županije i nakon svih ovih sukoba i dalje bude ustrajavala na tome da odluku donesu Gorani, onda za sve svađe i mržnje koje će uslijediti neće biti krivi Gorani, nego Županija. Ili je možda takvo stanje baš i cilj Županije?