FUŽINE – Punih 216 godina ove je nedjelje, točnije 7. lipnja, obilježila Šumarija Fužine, jedna od najstarijih šumarija na području cijele Republike Hrvatske. Danas fužinska Šumarija djeluje u sklopu Hrvatskih šuma, Uprave šuma Podružnice Delnice, a pregled njezine povijesti zanimljiv je, govori nam Denis Štimac, upravitelj Šumarije Fužine.

– Prvi pisani dokument koji govori o radu Šumarije izvješće je tadašnjeg upravitelja, šumarnika Josipa Stipanovića Kaštelanatu u Novom Vinodolskom o problemima s bespravnom sječom od strane lokalnog stanovništva, “koje nikako da prestane uništavati šume na štetu sebi i svom potomstvu”. Datiran je na 7. lipnja 1810. i taj datum uzimamo kao dan početka rada šumarije Fužine. Naravno, šumarstva je na ovom području bilo i prije toga. Početak eksploatacije šuma u okolini Fužina, krajem 17. stoljeća vezan je uz sječu o okolici rudnika. U to vrijeme spominje se izgradnja i rad nekih pilana, prvenstveno na Ličanki, a to znači i početak ekstenzivnog iskorištavanja šumskog bogatstva jer su pilanama za njihov rad trebala sirovina, trupci. Područje Fužine i njihova okolica dugo su pripadale posjedima Zrinskih i Frankopana. Izgradnja prometnica, blizina mora i luka u mnogome su pridonijeli razvoju šumarstva i mnogih drugih djelatnosti. U povijesnim izvorima na samom početku 19. stoljeća spominje se da u Fužinama osniva šumarija kao četvrta značajna institucija za razvoj jednog mjesta, nakon već osnovanog Kaštelanata, feudalne uprave, Župe i škole. Na čelu tadašnje šumarije bio je upravitelj Josip Stipanović kao upravitelj.

Denis Štimac, upravitelj Šumarije Fužine / Foto M. KRMPOTIĆ

Kontinuirani rad

I od tada pa sve do današnjih dana šumarija u Fužinama radi neprekidno. U tom dugom vremenskom periodu, duljem od dvjesto godina izmijenile su se na ovim prostorima mnoge države i društvena uređenja, ali organizirano šumarstvo kroz šumariju Fužine ili pod nekim drugim imenom uvijek je bilo prisutno. Prema dostupnim podacima prva osnova za gospodarenje šumama u gospodarskoj jedinici Brloško napravljena je već 1880. godine. Navedeno nam govori da se ovim šumama već više od 140 godina gospodari stručno i planski poštujući sva pravila šumarske struke. Šume oko Fužina kroz 19. i početkom 20. stoljeća nisu pripadale nekim veleposjednicima (gospoštije Thurn-Taxis ili Ghyczy) kao veći dio Gorskoga kotara već je jedna od tadašnje tri državne šumske uprave bila smještena i u Fužinama. Krajem 19. stoljeća i početkom 20. stoljeća u zgradi šumarije radili su Kraljevski šumarski ured koji je skrbio o državnim šumama i Ured kotarskog šumara koji je skrbio o šumama zemljišnih zajednica Fužine, Lič, Vrata, Benkovac, Zlobin i drugi.

Nakon raspada Kraljevine SHS, početka II. svjetskog rata na ovim prostorima i osnivanjem NDH, našim šumama se kratko vrijeme upravljalo iz Zagreba do ustupanja ovih prostora kraljevini Italiji. Italija je šumama “upravljala” putem šumarskog komesara. Gospodarilo se tzv. strateškim sječama odnosno čistim sječama uz pruge, prometnice i vojne objekte. Do kraja rata šumama je upravljala tadašnja vlast, a od 1944. i naredbe ZAVNOH-a o organiziranju šumarske službe započinje novi način organiziranja šumarstva, a u skladu s tadašnjim svjetonazorima.

Povijest stare šumarije Fužine vidljiva je u brojnim detaljima / Foto M. KRMPOTIĆ

Nakon II. svjetskog rata pa sve do osnivanja Šumskog gospodarstva Delnice, 1960. godine, bilo je reformski najdinamičnije razdoblje u kojem je izvršeno trinaest krupnijih reorganizacija i u kojem su se često mijenjali, tad još rijetki šumarski stručnjaci i u kojem nije bilo kontinuiteta u provođenju šumarskih politika, a šuma je služila u velikoj i prevelikoj mjeri poslijeratnoj obnovi. Šume Gorskoga kotara pa tako i šume oko Fužina poslužile su poslijeratnoj obnovi i tada ukupno posječene količine drvnih sortimenta više nikada nisu niti nadmašene niti približno dosegnute.

Osnivanjem Šumskog gospodarstva Delnice, 1960. u čiji sastav ulazi i šumarija Fužine počinje jedno mirnije razdoblju u kojem se ističe stabilizacija u organizacijskom i gospodarskom pogledu. To razdoblje obilježeno je velikim ulaganjima u šumarstvo, izgradnjom šumskih cesta i vlaka, uvođenjem novih tehnologija, motornih pila, šumskih zglobnih traktora, žičara i ostalog, velikim brojem ljudi zaposlenim u šumarstvu i velikoj pomoći lokalnoj zajednici. Nova reorganizacije šumarstva događa se 1985. godine osnivanjem Goransko-primorskog šumskog gospodarstva. Tada dolazi do funkcionalne podjele šumarstva i u šumariji Fužine počinje s radom OOUR za iskorištavanje i uzgajanje šuma.

Uvijek ista zgrada

Takav model organiziranosti zadržao se do 1991., do stvaranja samostalne Hrvatske i osnivanja jedinstvenog javnog poduzeća Hrvatske šume. Društvo Hrvatske šume organizirano je trostupanjski, Direkcija u Zagrebu, Uprave šuma Podružnice i šumarije. Šumarija Fužine jedna je od 169 šumarija koje gospodare šumama i šumskim zemljištem na području čitave Republike Hrvatske, a podređena je Upravi šuma Podružnici Delnice sa sjedištem u Delnicama. Danas se sva sječa, privlačenje i odvoz drvnih sortimenta obavlja uz pomoć privatnih poduzetnika. Gotovo svu količinu proizvedenih crnogoričnih trupaca isporučujemo pilanama na području Gorskoga kotara, dok trenutno veće količine bukovih trupaca prodajemo putem javnih nadmetanja. Sve potrebe lokalnog stanovništava za ogrjevnim drvom uredno zadovoljavamo. Dosta ogrjevnog drva isporučujemo i kupcima na Hreljin, Zlobin, Čavle i Grobnik.

Stara fužinska šumarija mogla bi postati svojevrsni muzejski prostor šumarstva / Foto M. KRMPOTIĆ

Vrlo velika zanimljivost u našem radu je ta što šumarija Fužine svo vrijeme od kada se spominje i od kada radi stoluje u istoj zgradi. Zgrada stare šumarije datira iz doba Zrinskih i Frankopana koju su oni izgradili kao lovačku kuriju. Jedno vrijeme u toj zgradi bio je i Kaštelanat, a od tada pa sve do danas koriste je generacije i generacije šumara koje su radile u Fužinama. Ta zgrada najstarija je i fužinarska zgrada. Kako su i danas dijelovi Stare šumarije u funkciji rada šumarije Fužine to predstavlja svojevrsni raritet i zasigurno nema šumarija koja se tijekom svoga rada, a duži je od dvjesto godina nije selila i koja je sve to vrijeme imala sjedište u istoj zgradi. Zgrada ima veliku povijesnu vrijednost i zasigurno predstavlja svojevrsni spomenik organiziranog ne samo goranskog, već i hrvatskog šumarstva, rekao je Denis Štimac, upravitelj Šumarije Fužine.