
Foto: Hrvatske šume
Sto i pedeset godina nakon početka pošumljavanja Senjska Draga je obrasla vegetacijom, od sađenih borova do brojnih autohtonih vrsta. Pod borovima se do danas razvila autohtona vegetacija hrasta medunca, gluhaća, crnog graba, crnog jasena i drugih vrsta
U zaleđu Senja, grada poznatog po buri, uskocima i književnicima, između Velebita i Jadrana proteže se oko 2.500 hektara strmih obronaka Senjske Drage. Na kraju je ove drage od 4. stoljeća pr. Kr. smješteno naselje, a kasnije i grad Senj s nekad najvećom lukom sjevernog Jadrana. Jeste li znali da su šumari odigrali ključnu ulogu u njegovoj povijesti? U to se možete uvjeriti sami prošetate li njenim prelijepim planinarskim stazama.
Okolišni uvjeti Senjske Drage u drugoj polovini 19. stoljeća bili su daleko od idealnih. Oštrih stijena, nemilosrdnih bujica, škrta na zemlji i vodi, stanovnicima je u prošlosti nudila malo toga osim utočišta. Pa ipak, nekadašnjim goletima Senjske Drage putovalo se, stanovalo i preživljavalo, a u Senju je nakon izgradnje Jozefinske ceste i velike trgovačke luke bujao gradski život. Razvoj grada kočila je i unazađivala snaga prirode udružena s neplanskim sječama obronaka Senjske Drage. Spašavanje naselja i stanovnika od snažnih i nepredvidivih bujičnih tokova ostvareno je krajem 19. stoljeća uz pomoć tehničko-uzgojnih šumarskih radova.
Kaudersov put
Nakon kompleksnih zahvata, pošumljavanja i popunjavanja sadnicama preko 3.000 hektara površine, izmještanja bujičnih tokova, izgradnje čak 166 protubujičnih prepreka te niza drugih vodozaštitnih objekata, priroda je nadjačana, a stanovnicima je bio osiguran sigurniji i bolji život.
Dobar se dio ovih objekata i danas može vidjeti i održava se funkcionalnim, ali istovremeno je to vrijedan trag u povijesti Senja. Sto i pedeset godina nakon početka pošumljavanja Senjska Draga je obrasla vegetacijom, od sađenih borova do brojnih autohtonih vrsta. Pod borovima se do danas razvila autohtona vegetacija hrasta medunca, gluhaća, crnog graba, crnog jasena i drugih vrsta. Točno onako kako su osnivači zamislili. Južna strana drage je zaštićeno područje uključeno u Park prirode Velebit, a cijelim područjem upravlja šumarija Senj. Stazama koje ispresijecaju Senjsku Dragu davno su se služili stanovnici na proputovanju između Senja i zaselaka rasutih Velebitom. Danas su staze utabane planinarskim cipelama rekreativaca.
Posjetiteljima je od brojnih staza najzanimljiviji nešto noviji Kaudersov put izgrađen oko 1932. godine i nazvan po njegovom graditelju, znamenitom šumaru Alfonsu Kaudersu (1878. – 1966.). Za vrijeme Kaudersovog desetogodišnjeg rukovođenja Inspektoratom za pošumljavanje krša u Senju, od 1925. do 1934. godine, pošumljeno je stotine hektara krša, izgrađeni su mnogi putovi, uređeni parkovi i osnovani rasadnici. U početku je sađeno više vrsta drveća, no bor je imao najveći uspjeh. Omjer sađenih vrsta bio je: crni bor 76 %, smreka 21 %, te ostale vrste četinjača i listača 3 % (crni jasen, brijest, crni grab, klen, dud, drijen, badem, maklen, javor i koprivić). Uz znatna uložena sredstva i tehnička rješenja, zbog nedostatka podatka i kao pionirima ovakvog obimnog osvajanja teškog terena, uspjeh sadnje bio je tek oko 17 %. Stoga su mnoge generacije šumara idućih desetljeća popunjavale površine raznim sadnim materijalom.
Gotovo cijelim dionicom Kaudersova puta pruža se pogled na duboku, zelenu Senjsku Dragu, Senj i more. U bogatom dnu Senjske Drage ima 25 izvora, pa i nekoliko vodenica, no na strmim krškim obroncima nema stalnih izvora vode. Da bi osigurali vodu putnicima i njihovoj stoci, izgrađena su mnoga pojilišta, šterne, lokve, neke i danas očuvane ili iznova izgrađene te pune vode za životinje. Osim toga, uz puteve se naziru stotine metara suhozida, izgrađenih zbog ograđivanja pašnjaka i zaštite šumskih sastojina od brsta i požara.
Zaštita od propadanja i zaborava
Staze su samo mali dio od prirodnih ljepota senjske šumarije i to tek njezinog obalnog dijela dok padine prema kontinentu kriju još mnoštvo manje poznatih zelenih predjela i priča iz povijesti. Osjetljivi šumski ekosustavi se uz klimatske promjene i opasnosti od štetnika, s porastom broja posjetitelja suočavaju i sa sve većom opasnosti od požara.
Vrlo velika otvorenost gospodarske jedinice Senjska Draga od oko 29 km/1000 ha osigurava dobru preglednost i zaštitu, no sušne godine, visoke temperature i zahtjevni tereni ipak pojačavaju strah pa šumarija iznimno pazi na ove sastojine. Bez obzira na potencijalnu povećanu opasnost, poznavanje i suživot sa šumama temelj su za njihovo valoriziranje pa je želja je svih šumara da se ove šumarske povijesne lokalitete i znamenitosti uključi u edukativno-turističke sadržaje grada i zaštiti od propadanja i zaborava.
Od šumarskih radova trenutačno se rade oplodne sječe u krugovima na predjelima koji su dobro pomlađeni i kojih je sve više. Opće pomladno razdoblje je 20 godina i realizira se planiranom dinamikom.
Na manje pomlađenim dijelovima provodi se sanitarna sječa te proreda i postupno povećanje količine svjetla na tlu. Uzgojni radovi su vrlo bitni u ovom prijelaznom razdoblju te se velika pozornost pridaje radovima njege pod zastorom krošanja stare sastojine, čišćenju pomlatka i mladika te proredi kao uzgojnom alatu pomlađivanja. Uz to se suzbijaju biljni štetnici i pojačano čuvanje sastojina od požara.
Stotinu godina sačuvanih sastojina je veliki zalog i neprocjenjiva ekološka vrijednost Senja i šireg senjskog područja.
Uzgoj prirodnih sastojina autohtonih vrstaOd prve posijane sjemenke do 150-godišnjeg posječenog bora, svi su pratili korak prethodnika s mišlju na onog sljedećeg. Imali su jedan cilj – pomoću sadnje kultura četinjača uzgojiti prirodne sastojine autohtonih vrsta. Naša je generacija zatekla oba stadija, a šumari sadašnjosti će šumarima budućnosti ostaviti stabilne, prirodne, autohtone sastojine i fotografije kao dokaz da je svaki trud vrijedan. |