Barem sedam sati sna za odraslu osobu, to se i dalje uzima kao zlatni standard ako želite biti zdravi, ujutro bolje raspoloženi, skoncentrirani i produktivni.

No, tu definiciju idealne količine sna na neki način dovodi u pitanje istraživanje uglednog MIT-a (Massachussets Institute of Technology), kojim se došlo do zaključka da produžavanje noćnog sna samo po sebi ne donosi koristi u smislu boljeg osjećanja, više energije ili bolje produktivnosti na poslu.

Kako navodi Neuroscience News u analizi, studija se temelji na osebujnom terenskom eksperimentu radnika s niskim primanjima u Chennaiju u Indiji, gdje su istraživači proučavali stanovnike kod kuće tijekom njihove uobičajene svakodnevne rutine uz produženje noćnog sna za pola. Pa ipak, spavanje više noću nije poboljšalo radnu produktivnost ljudi, zaradu, financijske izbore, osjećaj blagostanja, pa čak ni njihov krvni tlak. Jedino što se promijenilo je to da su manje radili.

“Na naše iznenađenje, ove intervencije na noćni san nisu imale nikakvih pozitivnih učinaka na bilo koji od rezultata koje smo mjerili” – kaže Frank Schilbach, ekonomist s MIT-a i koautor studije u kojoj su detaljno opisani nalazi studije.

Taj nalaz može se djelomično objasniti uvjetima u kojem urbana najniže rangirana radnička klasa živi. San je tamo samo biološka nužnost, ali se odvija u uvjetima koje bi iz naše zapadne perspektive teško mogli nazvati normalnim. Naime, mnogi promatrani spavaju sa svim ostalim članovima obitelji u istoj sobi što sigurno ne garantira komfor i mir, mnoge su stambene zgrade smještene među segmentima vrlo prometnih i bučnih autoputova, po noći je iznimno vruće i sve je puno komaraca.

U Chennaiju, možete pronaći svaki potencijalno iritantan faktor koji može ometati san“ – ističu istraživači.

S druge strane, znanstvenici su došli do jednog važnog pozitivnog nalaza: za razliku od dužeg noćnog sna, dnevno drijemanje od pola sata promatranim ljudima je pomoglo da se bolje osjećaju i da budu produktivniji.

Nalazi ove studije su važni jer je za razliku drugih sličnih istraživanja poduzetih u tako reći laboratorijskim uvjetima, ovo istraživanje provedeno u autentičnim uvjetima ljudskog života, u domovima uglavnom ljudi koji puno rade i malo imaju.

Studija je napravljena uz obilatu pomoć tehnologije, sudionici su opremljeni aktigrafima, satovima koji na osnovu tjelesnih pokreta i drugih parametara „mjere“ dužinu i kvalitetu sna.

Studija je obuhvatila 452 ljudi koji su satove nosili mjesec dana. Kako su istraživači uspjeli napraviti da ispitanici spavaju bar pola sata duže noću? Nekima je pružana pomoć i savjeti za bolji san, dok je drugima jednostavno isplaćena novčana naknada za eventualno izgubljen prihod zbog više spavanja, odnosno manje vremena provedenog na poslu.

Prije eksperimenta, sudionici su u prosjeku spavali pet i pol sati noću. Koliko je u teškim životnim uvjetima problem mirno spavati noću govori i činjenica da su aktigrafi zabilježili prosječno čak 31 buđenje iz sna tijekom jedne noći.

Jedan od zaključaka koji se sam nameće je da nije bitna samo količina sna, već je vrlo važna i njegova kvaliteta.

“Biti siromašan vrlo je stresno, a to može ometati san ljudi. Trebali bismo cijeniti mogućnost da si priuštimo dobro spavanje i da se noću ne brinemo. Indeksi siromaštva odnose se na zaradu i materijalnu potrošnju. No sada kada možemo bolje mjeriti san, dobar san trebao bi biti dio te priče koji nam ukazuje koliko ljudi dobro ili loše žive“ – zaključuje Frank Schilbach.