Slobodan pristup

Pokretačica Sci Huba: Naplata znanstvenih radova koči napredak znanosti

Vedrana Simičević



U jednom od prošlih brojeva Pogleda bavili smo se slučajem Sci-Huba, utjecajnog »piratskog« projekta Alexandre Elbakyan kojim je ova kazahstanska bivša znanstvenica omogućila slobodan pristup milijunima znanstvenih radova. Njezin projekt svoj piratski koncept, kako ona tvrdi, ima isključivo iz nužnosti, a vođen je pobunom protiv trenutnog sustava u kojem su znanstvenici na neki način prisiljeni objavljivati znastvene radove u časopisima čiji izdavači po objavi preuzimaju sva autorska prava na rad i »zaključavaju« ga sustavom naplate. 


Autori rada na to pristaju jer je objava u relevantnom časopisu gotovo pa jedini način da se njihov rad validira, a broj tako objavljenih radova najčešći je kriterij napredovanja u karijeri. Iako izdavač drugima naplaćuje radove, njihovi autori od toga nemaju novčanu naknadu, a časopisi uglavnom ne plaćaju ni recenzentima, mahom uglednim znanstvenicima koji osiguravaju da časopis objavljuje kvalitetna istraživanja. Dio velikih izdavača u posljednjih je desetak godina počeo sustavno podizati cijene godišnje pretplate na baze radova iz svojih časopisa, što je mnogim siromašnijim znanstvenim institucijama i samim znanstvenicima onemogućilo pristup objavljenim radovima, odnosno »prikupljenom znanju« – osnovnom polazištu za osmišljavanje i provedbu bilo kojeg novog kvalitetnog znanstvenog istraživanja. Elbakyan je 2011. osmislila piratski web »servis« za besplatno »downloadanje« znanstvenih članaka i stvorila ilegalnu on-line knjižnicu »Sci-Hub«, što joj je priskrbilo tužbu jednog od najvećih svjetskih izdavača »Eleseviera«. S mladom Kazahstankom koja trenutno djeluje iz Rusije porazgovarali smo kratko putem e-maila uoči novog ročišta na sudu.


   


Još sofisticiraniji algoritmi




Koji je trenutni status tužbe koju je Elsevier na njujorškom sudu podignuo protiv Sci-huba i da li postoje još neke tužbe protiv vas koje su u tijeku?



Gdje trenutačno  radite i na koji je način projekt Sci-Huba utjecao na vaš život?


– Ja sam web programerka. Sci-Hub je moj najdraži projekt i na njega trošim puno više vremena nego na bilo koji drugi svoj projekt. 



– Prošle jeseni sud je donio odluku protiv slobodne znanosti odobrivši privremeni nalog protiv stranica Sci-Hub i Library Genesis (još jedna piratska on-line knjižnica op.a.). Nova rasprava je zakazana za početak ožujka. Elsevier će slučaj tjerati dalje.  


Kakav je vaš plan borbe protiv sudskih zabrana ili primjerice pokušaja od strane Google da oteža ili onemogući rad vaše stranice?


– Razviti još sofisticiranije algoritme da prevladam njihova ograničenja, naravno!


Možete li objasniti kako Sci-Hub zapravo funkcionira trenutno i koliko ste dosad »skinuli« znanstvenih radova i s kojih znanstvenih područja ponajviše?


– Sci-Hub preusmjerava zahtjev korisnika na način da se doima kao da dolazi sa sveučilišnih mreža. Stranica izdavača to onda »prepoznaje« kao da se rad skida s nekog računa na nekom Sveučilištu koje plaća pretplatu. Neki radovi, međutim, tako mogu biti skinuti samo s jednog od trideset Sveučilišta. Dosad sam tako skinula oko 28 milijuna radova, sa svih mogućih područja znanosti. 


Bojite li se da će vas tužbe na kraju koštati akademske karijere i da ćete ipak snositi ozbiljne financijske posljedice, čak i uz činjenicu da vam djelovanje iz Rusije daje neku vrstu sigurnosti pred, primjerice, američkim zakonima?



Tomislav Medak, hrvatski aktivist, filozof i dugogodišnji zagovaratelj »free softvera« uz Marcella Marsa jedan je od pokretača međunarodne inicijative »Custodians.online – Solidarnost sa Library Genesis i Science Hub«. Medaka smo upitali je li  objavljivanje znanstvenih radova moguće učiniti »open acess« sustavom, a da se pri tome zadrži i sustav provjere njihove kvalitete. 


–  Oligopol velikih znanstvenih izdavača ne zasniva se samo na instrumentalizaciji autorskog prava, kao ni na neprikosnovenosti sistema recenzije i provjere kvalitete, jer sistem znanstvene recenzije nije savršen. Dapače, veliki propusti u provjeri se događaju i renomiranim zatvorenim časopisima poput Sciencea. Oligopol velikih izdavača zasniva se ponajviše na njihovoj naslijeđenoj uvezanosti sa sistemom alokacije reputacije u akademskoj zajednici. Ako znanstvenici žele napredovati ili zadržati svoje mjesto u akademskom svijetu, prisiljeni su objavljivati u starijim etabliranim časopisima koji su uglavnom i sve više u vlasništvu nekolicine velikih izdavača. To je zatvoreni krug čiji je ishod da veliki izdavači, pogotovo otkako su prešli na digitalni pristup, isisavaju iz javnih sredstava koja financiraju znanstvene knjižnice redovno profite od preko 30 posto, a pritom javnost izvan akademskog polja, kao i znanstvenici izvan najbogatijih akademskih institucija ostaju uskraćeni za pristup znanstvenim uvidima koji su ključni za daljnji razvoj znanosti i društva, napominje Medak koji smatra da se iz tog »zatvorenog kruga« ne može izaći masovnim individualnim bojkotom časopisa zatvorenog pristupa jer su takvi oblici etičnog djelovanja na tržištu obično osuđeni na neuspjeh.


–  Mogu pomoći institucionalna samoregulacija i zakonodavna regulacija koji mandatiraju znanstvenicima financiranim iz javnih sredstava da rezultate svog istraživanja moraju objavljivati kod nekomercijalnih izdavača u časopisima otvorenog pristupa. Međutim interes kapitala za ekstraprofite zakonodavce lako može uvjeriti da odlučuju protiv javnog interesa. Zakonodavci, pa tako i Europska unija, uglavnom zauzimaju stav da je otvoreni pristup dobrodošla alternativa, ali ne i model koji bi trebao ugroziti poslovne interese velikih izdavača. 


Znanstvena zajednica i regulatori na poluperiferiji na kojoj se i mi nalazimo nemaju mnogo utjecaja na normiranje međunarodne znanstvene zajednice. Stoga je stvar nužnosti da periferija i poluperiferija osiguraju vlastite načine i infrastrukture pristupa. To nije pitanje legalnosti ili ilegalnosti, već legitimnosti. Upravo zbog Science Huba, Library Genesisa i sličnih arhiva u sjeni dostupnost znanstvene literature našoj akademskoj zajednici, kao i općoj javnosti, drastično se promijenila u odnosu na razdoblje od prije dvadeset godina. Njihov opstanak ovisi primarno o tome hoćemo li mi znati prepoznati njihov značaj, ulagati vlastiti trud u opstojnost tehnološke infrastrukture koja znanje čine dostupno svima i hoćemo li javno stati iza vlastitog čina neposluha, smatra Medak.



– U ovom trenutku nisam toliko zabrinuta oko karijere, već sam usmjerena na to da radim to što želim raditi! Mislim da izdavači neće uspjeti u tome da me uhvate. 


Mislite li da vas znanstvenici diljem svijeta uglavnom podržavaju u vašem radu i ciljevima? Koliko njih vam je primjerice doniralo svoje lozinke kako bi sustav Sci-Huba lakše »skidao« radove? 


– Da, mislim da je projekt u globalu podržavan od strane znanstvenika, no mislim da iza toga stoji cijeli niz razloga. Od toga da neki misle kako »sve informacije moraju biti besplatne« do mišljenja da »nije dobro krasti, no nemam nikakvu drugu opciju da dođem do znanstvenih radova nego da koristim Sci-Hub«. 


Razbijen mit


Kakvo je vaše mišljenje o izdavačkom monopolu na području znanosti i argumentu izdavača da oni takvim sustavom štite  »standarde i kvalitetu znanstvenih istraživanja«? 


– Oni na taj način uistinu štite postojeći sustav, no moje je mišljenje da je taj sustav manjkav. I kao takav može i mora evoluirati. A kad govorimo o standardima, smatram da je mit da časopisi koji imaju »slobodan pristup« nisu dobre kvalitete – puno je takvih časopisa već sad koji imaju dobar »faktor utjecaja«. Slobodna distribucija znanstvenih radova ne mora implicirati da su ti radovi slabije kvalitete.  


Je li opća »slobodna znanost« utopijski koncept? Mislite li da se jedan takav sustav koji bi uz to zadržao kvalitetu radova može lako i bez puno posljedica implicirati u današnju znanost? Što bi se trebalo promijeniti da »slobodni sustav« profunkcionira? 


– Izdavači cijelo vrijeme govore da je ta ideja mit, no neka vrsta »slobodnih radova« funkcionira još od 2003. godine, pogledajte PLoS (neprofitni izdavač fokusiran na medicinu, biologiju i genetiku koji dopušta slobodni pristup radovima, op.a.). Čak i Elsevier objavljuje sve više radova u »open access« sustavu. Dakle možemo reći da tako nešto funkcionira. Smatram da je savršeno moguće da znanost postane potpuno dostupna već sutra. Što bi se trebalo primijeniti? Moj pristup je da se dozvoli projektima poput Sci-Huba da postoje legalno bez problema. Za takvo što, sve što moramo učiniti je da napustimo trenutno zastarjele zakone vezane za autorska prava. 


Smatrate li da trenutni sustav naplate znanstvenih radova koči napredak znanosti?  


– Naravno. Ograničenja koja donosi naplata limitiraju u radu znanstvenike koji bi potencijalno mogli dati važan doprinos znanosti.


Koliko se u posljednje vrijeme, uz povećanu pažnju medija i znanstvene javnosti nakon tužbi, povećao i promet na Sci-Hubu?


– Povećao se posjet stranica. Trenutno imamo oko 100 tisuća posjeta dnevno, a prije smo imali oko 60 do 70 tisuća. Samo korištenje Sci-Huba također se povećalo, ali ne tako drastično.