Procjene govore da od svog CO2 koji s ispušta u atmosferu u raznim oblicima prijevoza, 12 posto otpada na zračni promet. I dok auto industrija krupnim i, rekli bismo, odlučnim koracima kreće ka hibridnim solucijama koje bitno smanjuju emisije stakleničkih plinova ili ka potpuno „zelenim“ rješenjima s nula štetnih emisija, avionska industrija prisiljena je tražiti sasvim novo rješenje. Naime, kako god se okrene, za pogon koji bi mogao pokrenuti današnje mlažnjake, baterije bi jednostavno bile preteške.

No inženjeri ne miruju. Tim istraživača povezanih s nekoliko institucija u Velikoj Britaniji i jednoj u Saudijskoj Arabiji razvio je način za proizvodnju mlaznog goriva koji će eliminirati ugljični dioksid kao nusprodukt sagorijevanja. U ovom slučaju klin se klinom izbija, jer su znanstvenici otkrili proces u kojem bi glavni sastojak novog goriva bio upravo ugljični dioksid.

U studiji objavljenoj u publikaciji Nature Communications istraživači su otkrili da su koristili metodu organskog izgaranja za pretvaranje ugljičnog dioksida u zraku u mlazno gorivo i druge nusprodukte. Metoda uključuje upotrebu željeza kao katalizatora (s dodanim kalijem i manganom) zajedno s vodikom, limunskom kiselinom i ugljičnim dioksidom zagrijanim na 350 stupnjeva C. U tom procesu  atomi ugljika i kisika su se razdvojili i zatim povezali s atomima vodika, proizvodeći one vrste molekula ugljikovodika koje sadrži tekuće mlazno gorivo. Proces je također rezultirao stvaranjem molekula vode i drugih nusprodukata.

Kako prenosi Phys.org, testiranje je pokazalo da je u razdoblju 20 sata procesiranja 38 posto ugljičnog dioksida u tlačnoj komori pretvoreno u mlazno gorivo i ostale nusprodukte. Od toga, 48 posto je pretvoreno u potrebni ugljikovodik, a ostalo u vodu, propilen i etilen. Stručnjaci su utvrdili da bi ovako dobiveno gorivo bilo ugljično neutralno jer bi u atmosferu odlazilo onoliko CO2 koliko ga je i upotrjebljeno za proizvodnju goriva.

Također kao prednost se iznosi tvrdnja da je ovo jeftiniji način proizvodnje mlaznog goriva negoli ga proizvoditi iz vodika ili vode, prvenstveno zato jer proces zahtijeva manje električne energije. Kao argument navode i mogućnost da se za proizvodnju ovakvog goriva mogu iskoristiti sadašnje termoelektrane koje su masivni „proizvođači“ stakleničkih plinova.