Novo istraživanje koje su vodili Jolyon Troscianko, vizualni ekolog sa Sveučilišta u Exeteru i Daniel Osorio, neuroznanstvenik sa Sveučilišta u Sussexu u Ujedinjenom Kraljevstvu, usredotočilo se na optičke iluzije i kako one varaju naš mozak.

Dva su istraživača otkrila da se specifične klase iluzija mogu objasniti ograničenjima naših vizualnih neurona, stanica koje obrađuju informacije iz očiju, a ne obradom na višoj razini.

Postoji ograničenje brzine kojom se neuroni mogu aktivirati

Ovi neuroni imaju samo ograničenu širinu pojasa, a autori istraživanja razvili su model koji pokazuje kako to može utjecati na našu percepciju uzoraka na različitim razinama, nadovezujući se na prethodni rad analizirajući kako se rasponi boja percipiraju kod životinja.

Troscianko je objasnio:

“Naše oči šalju poruke mozgu uzrokujući brže ili sporije paljenje neurona. Međutim, postoji ograničenje koliko brzo mogu svijetliti, a prethodna istraživanja nisu razmatrala kako to ograničenje utječe na to kako vidimo boje.”

Novi model sugerira da ograničenja u obradi i metaboličkoj energiji prisiljavaju neurone da komprimiraju vizualne podatke koji stižu kroz oči.

Taj je fenomen manje očit u zbrci prirodnih krajolika, ali ima veći utjecaj na to kako percipiramo jednostavnije obrasce.

Isto se događa kada su digitalne slike komprimirane: na fotografiji stvarne scene, artefakte kompresije je teže uočiti jer su pikseli nejasniji i raznolikiji.

U digitalnoj ilustraciji, gdje su linije i rubovi fiksirani i jasni, artefakti kompresije obično se ističu.

Istraživanje poništava pretpostavke kako optičke iluzije funkcioniraju

Nalazi bi nam mogli pomoći da shvatimo zašto percipiramo kontrast u modernim televizorima s ugrađenim visokim dinamičkim rasponom (HDR).

U teoriji, naše oči ne bi trebale moći otkriti nevjerojatnu razinu kontrasta između najsvjetlije bijele i najtamnije crne prikazane ovom tehnologijom.

Istraživači tvrde da su neuroni evoluirali kako bi bili što učinkovitiji – neki su povezani tako da primjećuju male razlike u visini.

Drugi su, međutim, postavljeni tako da budu manje osjetljivi na male razlike, ali puno bolji u otkrivanju velikih raspona kontrasta, zbog čega noviji HDR televizori izgledaju impresivnije.

Računalni model testiran je i utvrđeno je da je valjan za ljudsku percepciju različitih optičkih iluzija, za odgovore zabilježene u mrežnicama primata i za više od 50 primjera fenomena svjetline i boje.

Ranije se smatralo da bi drugi čimbenici poput našeg znanja o oblicima i predmetima ili pokreta očiju mogli biti odgovorni za to što nas optičke iluzije tako potpuno obmanjuju.

Ovo istraživanje poništava mnoge dugotrajne pretpostavke o tome kako vizualne iluzije funkcioniraju.