Oni koji žive u gradovima više se boje životinja i prirodnih fenomena nego oni koji žive u ruralnom okruženju, a to pokazuju i internetske pretrage koje su analizirali istraživači sa Sveučilišta Turku (Finska).

Zemlje s većim urbanim stanovništvom pokazuju interes za širi raspon fobija povezanih s prirodom, podupirući hipotezu da je život u gradu više povezan s osjećajima straha i gađenja prema prirodi.

Dizajnirani smo da živimo u kontaktu sa životinjskim i biljnim vrstama i imamo urođeni instinkt povezivanja s okolnim okolišem i oblicima života koji u njemu žive: ta sklonost naziva se biofilija.

Unatoč ovoj našoj prirodnoj sklonosti, sve više ljudi pokazuje nekontrolirane reakcije, čak i ozbiljne strahove i fobije prema određenim životinjskim vrstama ili prirodnim elementima.

Nerijetko se susreću ljudi koji se užasavaju pomisli na paukove (arahnofobija) ili zmije (ofidiofobija), ali i kukce (entomofobija): u svakom slučaju riječ je o biofobijama koje su sve raširenije, posebice u urbanim sredinama.

Strah i evolucija

Strah je osjećaj koji je uvelike pridonio našem opstanku na planetu. Strah od potencijalno opasnih ili otrovnih životinja, kao što su tigrovi ili zmije, pomogao je u prošlosti da se razviju obrambene tehnike koje su našim precima omogućile da se suprotstave ili spriječe njihove napade.

Međutim, mnoge biofobije raširene u modernim društvima ne odnose se na divlje ili smrtonosne životinje.

Istraživači su pretpostavili da bi ova promjena mogla biti povezana s našim sve većim odvajanjem od prirode zbog preseljenja u urbane sredine, gdje su susreti sa životinjama puno rjeđi.

Kako bi razumjeli razmjere biofobija u suvremenom urbaniziranom svijetu, autori istraživanja prikupili su i usporedili podatke koji se odnose na internetska pretraživanja korisnika diljem svijeta.

Prikupljeni rezultati povezuju širu prevalenciju raznih biofobija s onim zemljama u kojima živi veće i starije urbano stanovništvo, odnosno onima koje su u dalekoj prošlosti prošli kroz proces urbanizacije.

Ovo istraživanje podupire hipotezu da život u gradu dovodi do sve dubljeg odvajanja od prirode, također zbog činjenice da stanovnici grada više nemaju određena iskustva s biljkama i životinjama.

To se, nažalost, ogleda u strahu i gađenju prema drugim oblicima života.